Radujte se u Gospodinu uvijek

 

Ovdje možete preuzeti prezentaciju Riječ za život – prosinac 2018.

Ovdje možete preuzeti Riječ za život za djecu – u boji  RZG41218 b i crno-bijelo RZG41218 cb 

 

“Radujte se u Gospodinu uvijek!” (Fil 4,4)

 

Apostol Pavao piše zajednici grada Filipi, dok i sam proživljava progonstvo koje mu donosi velike probleme. Tim svojim dragim prijateljima on ipak savjetuje, štoviše, gotovo zapovijeda da se uvijek raduju.

No može li se uputiti takva zapovijed?

Gledajući oko sebe, često ne nalazimo razloge za spokoj, a kamoli za radost!

U životnim zabrinutostima, pred društvenim nepravdama i napetostima među narodima velika je stvar othrvati se obeshrabrenosti, ne dopustiti da nas pregaze i ne zatvoriti se u sebe.

Ipak Pavao i nas poziva:

 

“Radujte se u Gospodinu uvijek!”

 

U čemu je njegova tajna?

“[…] Postoji razlog zašto moramo biti radosni uvijek, usprkos svim poteškoćama. Kršćanski život uzet ozbiljno vodi k tome. Po njemu Isus živi u nama u punini, a s njim ne možemo ne biti radosni. On je izvor prave radosti, jer daje smisao našemu životu, vodi nas svojim svjetlom, oslobađa nas svakoga straha, kako u odnosu na prošlost tako i u odnosu na ono što nas još čeka, daje nam snagu za prevladavanje svih poteškoća, napasti i kušnja što ih možemo susresti.”[1]

Radost kršćanina nije samo optimizam, sigurnost u materijalno blagostanje, niti veselje mladih ljudi dobroga zdravlja. Ona je prvenstveno plod osobnoga susreta s Bogom u dubini srca.

 

“Radujte se u Gospodinu uvijek!”

 

Iz te radosti, piše nadalje Pavao, proizlazi sposobnost srdačnog prihvaćanja drugih, spremnost posvetiti vrijeme osobi pored nas.[2]

Štoviše, Pavao u drugoj prigodi snažno navodi Isusove riječi: “Blaženije je davati nego primati”[3]

Iz druženja s Isusom proizlazi i mir u srcu, koji jedini može zahvatiti osobe oko nas svojom snagom što razoružava.

Nedavno se u Siriji, usprkos velikoj opasnosti i nevoljama rata, okupila velika skupina mladih kako bi podijelili iskustva življenoga evanđelja i doživjeli radost uzajamne ljubavi. Rastali su se odlučni svjedočiti da je bratstvo moguće.

Jedan je sudionik napisao:
“Redaju se iznošenja priča o velikim bolima i o nadi, o herojskoj vjeri u Božju ljubav. Neki su izgubili sve, neki su gledali smrt svojih najdražih […]. Veliko je zalaganje tih mladih da pobuđuju život oko sebe: organiziraju dobrotvorne akcije i u njih uključuju tisuće ljudi, obnavljaju školu i park u središtu jednoga sela, ali zbog rata nikako ne mogu završiti taj posao. Nude podršku desetinama izbjegličkih obitelji […]. U srcu ponovno naviru riječi Chiare Lubich: ‘Kršćanska je radost kao zraka sunca što sjaji iz suze, kao cvijet procvao na mrlji od krvi, kao esencija ljubavi destilirana iz boli […] i zato ima apostolsku jakost djelića raja.’[4] U našoj braći i sestrama iz Sirije nalazimo snagu prvih kršćana koji u tom strašnom ratu svjedoče povjerenje i nadu u Boga Ljubav prenoseći ih njihovim suputnicima na životnome putu. Hvala, Sirijo, za tu lekciju življenoga kršćanstva!”

 

Letizia Magri

 

 

[1] C. Lubich, Poziv na radost, u Citta nuova 31 (1987/22), str. 11

[2] Usp. Fil 4,5;

[3] Dj 20,35;

[4] C. Lubich, Radost, Jubilej mladih Rim 12. travnja 1984.

 

Print Friendly, PDF & Email