RZ1219

 

Ovdje možete preuzeti  Riječ za život u pdf formatu i u  wordu

Ovdje možete preuzeti prezentaciju Riječ za život – prosinac 2019.

Ovdje možete preuzeti Riječ za život za djecu – u boji  RZG41219 b  i crno-bijelu RZG41219 cb

Video zapis pogledajte dolje

 

„Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.“ (Mt 24,42)

 

U ovom ulomku iz Matejeva evanđelja Isus priprema učenike za svoj konačni i neočekivani povratak, koji će ih iznenaditi.

I u tom je povijesnom razdoblju bilo puno poteškoća, ratova i patnja svih vrsta. Izraelski je narod svoju nadu polagao u zahvat Gospodnji koji će zaustaviti suze. Stoga čekanje nije izazivalo strah, već olakšanje, kao vrijeme spasenja.

Ovdje nam Isus ukazuje na veliku tajnu: živjeti dobro sadašnji trenutak jer će se On sam vratiti kad budemo na poslu, okupirani uobičajenim stvarnostima naše svakodnevice, onima u kojima često zaboravimo na Boga, jer smo previše zaokupljeni brigama za sutra.

 

„Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.“

 

Bdjenje je poziv da držimo otvorene oči, da prepoznajemo znakove Božje prisutnosti u povijesti, u svakodnevici i da onima koji žive u tami pomognemo pronaći životni put.

Nesigurnost u točan dan Isusova dolaska potiče kršćanina na stalno iščekivanje; ohrabruje ga da intenzivno živi sadašnji trenutak, ljubeći danas, a ne sutra; praštajući sada, ne kasnije; preobražavajući stvarnost upravo sada, a ne kad nađe vremena u svom pretrpanom rasporedu.

Razmatrajući ovu Riječ, Chiara Lubich je napisala: „Jesi li primijetio kako obično ne živiš život, nego ga razvlačiš u očekivanju onoga „kasnije“, u kojem bi trebalo doći ono „lijepo“? Činjenica je da „kasnije i lijepo“ mora doći, ali to nije ono što ti očekuješ. Božanski instinkt tjera te da čekaš nekoga ili nešto što te može ispuniti. I možda misliš na neko slavlje, na slobodno vrijeme ili na određeni susret, nakon čega nećeš biti zadovoljan, barem ne u potpunosti. I vraćaš se rutini postojanja ne živeći je s uvjerenjem, uvijek u očekivanju nečega. Istina je da među sastavnicama tvoga života postoji ona od koje nitko ne može pobjeći: to je susret licem u lice s Gospodinom koji dolazi. To je ono „lijepo“ čemu nesvjesno težiš, jer si stvoren za sreću. A puninu sreće može ti dati samo On.“[1]

 

„Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.“

 

Gospodin Isus sigurno će doći na kraju svačijeg života, ali već ga možemo prepoznati stvarno prisutnog u euharistiji, slaviti ga i dijeliti, slušati ga i živjeti u njegovoj Riječi, u svakom bratu i sestri koje treba prihvatiti, u njegovom glasu koji govori po savjesti.

I danas nam život predstavlja toliko izazova i pitamo se: „Kada će se završiti sva ta patnja?“

Ne možemo pasivno čekati zahvat Gospodnji: svaki trenutak treba iskoristiti kako bi se ubrzalo Kraljevstvo Božje, njegov naum bratstva. Svaka mala gesta ljubavi, svaka ljubaznost, svaki darovani osmijeh pretvara naše postojanje u stalno i plodno iščekivanje.

Paco je kapelan u jednoj bolnici u Španjolskoj. Mnogo je starijih pacijenata, a neki od njih pate od ozbiljnih degenerativnih bolesti. Pripovijeda: „Kada pokucam na vrata sobe starijeg pacijenta koji često viče protiv vjere, na trenutak oklijevam, ali želim mu svjedočiti ljubav Božju. Ulazim uz najljepši mogući osmijeh. Obraćam mu se nježno, objašnjavam mu ljepotu sakramenata. Pitam ga želi li ih primiti, a on odgovara: „Svakako!“ Ispovijeda se, prima pričest i bolesničko pomazanje. Ostajem još malo s njim. Na rastanku ostaje miran, a njegova kći koja je bila uz njega puna je divljenja.

 

Letizia Magri

 

 

[1] C. Lubich, Riječ života za prosinac 1978.

 

 

Print Friendly, PDF & Email