RZ0923

 

„Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat’ uvijek i dovijeka.“ (Ps 145 [144], 2)

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život u wordupdf-u  i u pdf-u pripravljenom za ispis u više primjeraka

Ovdje možete preuzeti Riječ za život za djecu – u boji i crno-bijelu 

Pogledajte video zapis za djecu

Riječ za život na video zapisu

 

Riječ Svetoga pisma ponuđena za ovaj mjesec kao pomoć na našem putu jest jedna molitva. To je redak uzet iz Psalma 145. Psalmi su skup stihova koji zrcale pojedinačno i zajedničko vjersko iskustvo izraelskog naroda na njegovu povijesnom putu i u raznim izazovima. Molitva pretočena u poeziju uzdiže se Gospodinu kao tužaljka, molba, zahvala i slavljenje. U tim zazivima čovjek izražava svoj život i svoj odnos sa živim Bogom u svoj raznolikosti osjećaja i stavova.

Središnja tema Psalma 145 je Božje kraljevstvo. Na temelju osobnog iskustva psalmist uzvisuje Božju veličinu: „Velik je Gospodin i svake hvale dostojan“ (r. 3). On slavi njegovu dobrotu i univerzalnost njegove ljubavi: „Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim“ (r. 9); prepoznaje njegovu vjernost: „Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim“ (r. 13b) i svako živo biće uključuje u kozmičku pjesmu: „Svako tijelo nek’ slavi sveto ime njegovo – uvijek i dovijeka“ (r. 21).

 

„Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat’ uvijek i dovijeka.“

Suvremeni se čovjek ipak ponekad osjeća izgubljenim i ima dojam da je prepušten samome sebi. Boji se da u nizu svakodnevnih zbivanja prevladava slučajnost, da je to slijed događaja bez smisla i cilja.

Ovaj psalam donosi ohrabrujući navještaj nade: „Bog je stvoritelj neba i zemlje, on je vjeran čuvar Saveza koji ga veže uz njegov narod, On je taj što vraća pravdu potlačenima, daje kruh što hrani gladne i oslobađa utamničene. On otvara oči slijepima, podiže pale, ljubi pravednike, štiti stranca, podupire siroče i udovicu.“[1]

 

„Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat’ uvijek i dovijeka.“

Ova nas Riječ prije svega poziva da njegujemo svoj osobni odnos s Bogom, prihvaćajući, bez zadrške, njegovu ljubav i njegovo milosrđe i stajući pred otajstvo osluškujući njegov glas. To je temelj svake molitve. No ta ljubav nikada nije odvojena od ljubavi prema bližnjemu. Kada nasljedujemo Boga Oca u konkretnoj ljubavi prema svakom bratu i sestri, osobito prema najmanjima, odbačenima i osamljenima, tada u našem svakodnevnom životu počinjemo uočavati njegovu prisutnost. Kada je Chiara Lubich bila pozvana darovati svoje kršćansko iskustvo na skupu budista, sažela ga je ovako: „Srž mojega iskustva je sva u ovome: što više ljubimo čovjeka, to više pronalazimo Boga. Što više pronalazimo Boga, to više ljubimo čovjeka.”[2]

 

„Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagoslivljat’ uvijek i dovijeka.“

No ima još jedan način kako ga naći. Posljednjih desetljeća u čovječanstvu raste svijest o ekološkom problemu. Pokretači te promjene su ponajviše mladi. Oni predlažu umjereniji način života uz propitkivanje razvojnih modela, zalaganje za pravo svih stanovnika planeta na vodu, hranu, čisti zrak te istraživanje alternativnih izvora energije. Na taj način čovjek ne obnavlja samo odnos s prirodom, već i slavi Boga jer s divljenjem otkriva njegovu nježnost prema svemu stvorenome.

Takvo je iskustvo Venanta. Kao dijete on se u rodnom Burundiju budio u zoru uz pjev ptica te prelazio desetke kilometara kroz šumu na putu do škole. Osjećao je potpuno suglasje s drvećem, životinjama, potocima i brežuljcima te sa svojim prijateljima. Srastao s prirodom, osjećao se živim dijelom ekosustava u kojem su stvorenja i Stvoritelj u potpunom skladu. Ta je svijest postala slavljenje, ne povremeno, već stalno.

Netko bi se mogao zapitati: a u našim gradovima? „U našim betonskim metropolama, izgrađenima ljudskom rukom usred buke svijeta, priroda je rijetko bila spašena. Pa ipak, ako želimo, dovoljan je tračak plavoga neba između vrhova nebodera da nas podsjeti na Boga; dovoljna je zraka sunca koja prodire i kroz zatvorske rešetke; dovoljan je cvijet, livada, lice djeteta…“[3]

 

Priredili Augusto Parody Reyes i tim Riječi za život

 

 

[1] Ivan Pavao II. Opća audijencija, 2, srpnja 2003., komentar Psalma 145.

[2] M. Vandeleene, Io, il fratello, Dio nel pensiero di Chiara Lubich, Città Nuova, Rim 1999, str. 252.

[3]  C. Lubich, Emisija 22. rujna 1988.

 

Print Friendly, PDF & Email