“Pozvani naviještati silna djela Gospodnja” (usp. 1Pt 2,9)

Slide_WoL_Jan2016

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU

 

Kad Gospodin djeluje, čini divna djela. Čim je stvorio svemir, vidje da je dobro[1], a kad je stvorio čovjeka, muškarca i ženu, povjeravajući im sve stvoreno, vidje da bijaše veoma dobro[2]. No najveće Njegovo djelo izvršio je Isus: svojom smrću i uskrsnućem stvorio je novi svijet i novi narod. Tome je narodu Isus darovao život neba, izvorno bratstvo, u uzajamnom prihvaćanju, u razmjeni i u sebedarju. Petrova poslanica posvješćuje prvim kršćanima da su po ljubavi Božjoj postali rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni[3].

Kad bismo i mi, poput prvih kršćana, zaista postali svjesni što smo i koliko je Božje milosrđe djelovalo u nama, među nama i oko nas, ostali bismo zadivljeni, ne bismo mogli zadržati radost i osjetili bismo potrebu da je podijelimo s drugima, da “naviještamo silna djela Gospodnja”.

No teško je i gotovo nemoguće učinkovito svjedočiti ljepotu nove društvenosti koju je Isus pobudio ako ostanemo izolirani jedni od drugih. Stoga je normalno da je Petrov poziv upućen čitavom narodu. Ne možemo pokazivati naše svađe i podjele te uzajamnu ravnodušnost, a zatim naviještati: “Gospodin je stvorio novi narod, oslobodio nas sebičnosti, mržnje i osvete, dao nam za zakon uzajamnu ljubav i učinio nas jednim srcem i jednom dušom…” U našem kršćanskom narodu postoje razlike u načinu razmišljanja, u tradiciji i kulturi, ali te različitosti treba prihvatiti s poštovanjem, prepoznavajući ljepotu raznolikosti, svjesni da jedinstvo nije jednolikost.

Tim ćemo putem prolaziti tijekom Molitvene osmine za jedinstvo kršćana – koja se na sjevernoj zemljinoj polutci slavi od 18. do 25. siječnja – i kroz čitavu godinu. Riječ za život poziva kršćane raznih Crkava i zajednica da se nastoje bolje upoznati i da jedni drugima pričaju o divnim djelima Gospodnjim. Tada ćemo moći vjerodostojno naviještati ta djela, svjedočeći da smo međusobno ujedinjeni baš u različitosti te da jedni druge konkretno podržavamo.

Chiara Lubich nas je odlučno hrabrila na tom putu: “Ljubav je najveća snaga ovoga svijeta: oko onoga tko je živi ona pobuđuje mirnu kršćansku revoluciju, ponavljajući današnjim kršćanima što su prije puno stoljeća govorili prvi kršćani: ‘Od jučer smo, a već smo preplavili svijet’ [4]. […] Ljubav! Kako ovaj svijet treba ljubav! I mi kršćani! Kršćana raznih Crkava ukupno ima više od milijarde. Puno nas je i stoga bismo trebali biti prepoznatljivi. A tako smo podijeljeni da nas mnogi ne vide, niti vide Isusa preko nas.

On je rekao da će nas svijet prepoznati kao njegove te preko nas prepoznati Njega po uzajamnoj ljubavi, po jedinstvu: ‘Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge’[5]. […] Time sadašnje vrijeme traži od svih nas ljubav, traži jedinstvo, zajedništvo i solidarnost. Poziva i Crkve da ponovno uspostave stoljećima narušeno jedinstvo.”[6]

 

Fabio Ciardi

[1] Post 1,25;

[2] Post 1,31;

[3] 1Pt 2,9-10;

[4] Tertulijan, Apologija kršćana, 1;

[5] Iv 13,35;

[6] Chiara Lubich, Il dialogo è vita, Rim 2007., str.42-43.

Print Friendly, PDF & Email