“Ljubav nas Kristova obuzima” (Usp. 2Kor 5,14-20)

 

2017-01c

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU

 

“Sinoć sam izašla na večeru s mojom majkom i njezinom prijateljicom. Za prilog sam naručila grašak kako bih potom mogla jesti moj omiljeni kolač. Ali mama mi to nije dopustila. Lice mi se počelo mrgoditi kad sam se sjetila da je Isus baš tu pored mame i zadržala sam smiješak.” “Nakon napornoga dana vratio sam se kući. Dok sam gledao televiziju, brat mi je iz ruku uzeo daljinski upravljač. Veoma sam se rasrdio, ali onda sam se smirio i pustio ga da gleda televiziju.” “Danas mi je otac nešto rekao, na što sam mu ljutito odgovorio. Kad sam ga pogledao vidio sam da je žalostan. Ispričao sam mu se i on mi je oprostio.”

Ta su iskustva ispričala djeca petog razreda jedne osnovne škole iz Rima. Između iskustava i Riječi za život koju su tada živjeli možda nema neposredne veze, ali plod življenog evanđelja je upravo ovo: poticaj da ljubimo. Koju god riječ predlažemo za život, učinci su uvijek isti: ona nam život mijenja, ulijeva nam u srce pozornost prema potrebama drugih, potiče nas da se stavimo u službu braće i sestara. Ne može biti drugačije. Kada prihvaćamo i živimo Riječ, u nama se rađa Isus i vodi nas da djelujemo kao on. Upravo na to upućuje Pavao u ovom ulomku poslanice Korinćanima.

Duboko iskustvo s Isusom apostola Pavla je poticalo da naviješta evanđelje i da se zalaže za jedinstvo svojih zajednica. Osjećao je da ga On ljubi, da ga je spasio; uronio je u Njegov život sve dotle da ga ništa i nitko ne bi nikada mogli odijeliti od Njega: Pavao nije više živio jer je u njemu živio Isus. Misao da ga je Gospodin ljubio dotle da je dao život nije mu davala mira i nezadrživom silinom ga je poticala da čini isto to jednakom ljubavlju.

 

Potiče li ljubav Kristova i nas istom žestinom?

Ako smo doista doživjeli Njegovu ljubav, ne možemo ne ljubiti i mi, te odvažno krenuti tamo gdje postoje podjele, sukobi i mržnja, kako bismo donijeli slogu, mir i jedinstvo. Ljubav nam omogućuje da prebacimo srce iza prepreke, kako bismo došli do izravnog kontakta s osobama, shvaćajući ih i dijeleći sve s njima, kako bismo zajedno tražili rješenje. Nije to stvar izbora. Jedinstvo se treba provoditi pod svaku cijenu, ne dopuštajući da nas zaustave lažna opreznost, poteškoće ili mogući sukobi.

To postaje žurno nadasve na području ekumenizma. Ova je rečenica odabrana za mjesec siječanj u kojemu se obilježava Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, kako bi se svi osjećali potaknuti ljubavlju Kristovom ići jedni prema drugima, tako da se ostvari jedinstvo.

Na otvaranju Druge Europske ekumenske skupštine u Grazu (Austrija) 23. lipnja 1997. Chiara Lubich je rekla: “Autentičan kršćanin pomirenja je samo onaj tko zna ljubiti druge Božjom ljubavlju, onom koja daje da vidimo Krista u svakome, koja je usmjerena svakome – Isus je umro za sav ljudski rod – koja uvijek uzima inicijativu, koja ljubi prva. Ta nas ljubav potiče da ljubimo svakoga kao sebe, da se poistovjetimo s braćom i sestrama: u bolima i u radostima. Potrebno je da i Crkve ljube takvom ljubavlju.”

Živimo i mi radikalnost u ljubavi jednostavnošću i ozbiljnošću djece iz rimske škole.

 

Fabio Ciardi

 

 

 

 

Print Friendly, PDF & Email