RZ0120a

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život u pdf formatu i u wordu

Ovdje možete preuzeti prezentaciju Riječ za život – siječanj 2020. 

Video zapis pogledajte dolje

 

„Iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje.“ (Dj 28,2)

 

Nakon dva tjedna plovidbe, dvije stotine sedamdeset i šest brodolomaca stiglo je do obale jednoga otoka u Sredozemlju. Bili su mokri, iscrpljeni i prestravljeni. Doživjeli su nemoć pred silama prirode i gledali smrti u lice. Među njima je bio i jedan zarobljenik na putu u Rim, gdje je trebao biti podvrgnut presudi cara.

Da, jer to nije vijest iz suvremenih novina, nego iznošenje iskustva apostola Pavla. Vodili su ga u Rim gdje će svoje evangelizacijsko poslanje okruniti svjedočanstvom mučeništva.

Potpomognut svojom nepokolebljivom vjerom u Providnost, iako je bio zarobljenik, on je podržavao i ostale supatnike, sve dok nisu pristali na obalu Malte.

Tu su im mještani pošli u susret, posjeli ih oko velike vatre da se ugriju, a potom su se pobrinuli za njih. Na kraju zime, nakon otprilike tri mjeseca, dali su im sve potrebno kako bi mogli sigurno nastaviti put.

 

„Iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje.“

 

Pavao i ostali brodolomci iskusili su toplu i konkretnu ljudskost naroda do kojega još nije bilo stiglo svjetlo Evanđelja. Njihov doček nije bio žuran niti bezličan, već znalačko usluživanje gostiju, bez kulturnih, vjerskih ili društvenih predrasuda. Da bi se to postiglo, važna je osobna uključenost i sudjelovanje čitave zajednice.

Sposobnost prihvaćanja drugoga čovjeka nalazi se u DNK svake osobe, kao stvorenja koje u sebi ima utisnutu sliku milosrdnog Oca, čak i ako kršćanska vjera u njemu još nije zaživjela ili je izblijedjela. To je zakon upisan u ljudsko srce, koji Riječ Božja osvjetljava i vrednuje, od Abrahama[1] do potresne Isusove izjave: „Stranac bijah i primiste me“[2].

Sam Gospodin nudi nam snagu svoje milosti, kako bi naša krhka volja dosegla puninu kršćanske ljubavi.

Tim nas iskustvom Pavao također uči da se pouzdajemo u providonosni Božji zahvat, da prepoznajemo i cijenimo sve ono dobro primljeno po konkretnoj ljubavi mnogih koji nam se nađu na putu.

 

„Iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje.“

 

Ovaj redak iz Djela apostolskih predložili su kršćani pripadnici raznih Crkava na otoku Malti kao moto Molitvene osmine za jedinstvo kršćana 2020.[3]

Te zajednice zajedno podržavaju brojne inicijative u korist siromašnih i imigranata: dijele hranu, odjeću i igračke, održavaju satove engleskog jezika za poticanje socijalne uključenosti. Želja je ojačati sposobnost prihvaćanja, ali i njegovati zajedništvo među kršćanima različitih Crkava, kako bi svjedočili jednu vjeru.

A kako mi svjedočimo braći Božju ljubav? Kako doprinosimo izgradnji ujedinjenih obitelji, solidarnih gradova, uistinu humanih društvenih zajednica? Evo što nam predlaže Chiara Lubich:

„Isus nam je pokazao da ljubiti znači prihvatiti drugoga kakav jest, isto onako kako je On prihvatio svakoga od nas. Prihvatiti drugoga s njegovim ukusom, idejama, manama, s njegovom različitošću. […] Napraviti mu prostora u nama, očistivši iz našega srca sve predrasude, sudove i instinkt odbacivanja. […] Mi dajemo najveću slavu Bogu kada nastojimo prihvatiti bližnjega, jer tada postavljamo temelje bratskoga zajedništva, a ništa ne daje toliko radosti Bogu koliko istinsko jedinstvo među ljudima. Jedinstvo privlači Isusovu prisutnost među nas, a njegova prisutnost preobražava sve. Približimo se zato svakome bližnjemu sa željom da ga prihvatimo svim srcem i da prije ili kasnije s njim uspostavimo međusobnu ljubav.“[4]

 

Letizia Magri

 

 

[1] Usp. Post 18, 1-16;

[2] Mt 25,35;

[3] Molitvena osmina za jedinstvo kršćana obilježava se svake godine od 18. do 25. siječnja;

[4] C. Lubich, Riječ života za prosinac 1986.

 

 

Print Friendly, PDF & Email