“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (Mt 11,28).

 

Slide_WoL_July2017

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU

Riječi “izmoreni i opterećeni” podsjećaju nas na lik osoba – muškaraca i žena, mladih, djece i staraca – koje nose neke terete na svom životnom putu i nadaju se da će doći dan kada će ih se osloboditi.

U ovome ulomku Matejeva evanđelja Isus upućuje poziv: “Dođite k meni…”

Oko njega se okupilo mnoštvo. Došli su ga vidjeti i slušati. Mnogi od njih su bili jednostavni, siromašni ljudi, sa slabom naobrazbom, nesposobni naučiti i poštivati složena vjerska pravila onoga vremena. Uz to su ih opterećivali porezi i rimska administracija. Taj je teret često bilo nemoguće izdržati. Bili su u nevolji i tražili su neki bolji život.

Svojim naukom Isus je pokazivao osobitu pažnju prema njima i prema svima onima koji su bili isključeni iz društva jer su smatrani grješnicima. On je želio da svi shvate i prihvate najvažniji zakon, onaj koji otvara vrata doma Očeva – zakon ljubavi. Jer Bog otkriva svoje divote ljudima otvorena i jednostavna srca.

No Isus poziva i nas danas da se približimo njemu. On se pokazao kao vidljivo lice Boga koji je ljubav, Boga koji nas ljubi neizmjerno, onakve kakvi jesmo, s našim sposobnostima i našim ograničenostima, s našim težnjama i našim promašajima! I poziva nas da se uzdamo u njegov zakon. Taj zakon nije teret što nas pritišće, nego lagani jaram koji može radošću ispuniti srce onoga tko ga živi. On traži zalaganje da se ne zatvaramo u sebe, nego naprotiv, da naš život učinimo sve potpunijim darom drugima, iz dana u dan.

 

“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.”

 

Isus nešto i obećava: “…ja ću vas odmoriti”.

Kako? Prije svega svojom nazočnošću koja postaje jasnija i dublja u nama kada ga izaberemo za temelj našega života. Potom jednim posebnim svjetlom koje rasvjetljuje naše svakodnevne korake te nam daje otkriti smisao života i u teškim okolnostima. A nadasve, kada počnemo ljubiti kako je to i sam Isus činio, u ljubavi ćemo pronaći snagu da idemo naprijed i puninu slobode, jer to je Božji život koji krči put u nama.

Ovako je pisala Chiara Lubich: “… kršćanin koji nije uvijek u težnji da ljubi ne zaslužuje se zvati tim imenom. To je zato što se sve Isusove zapovijedi sažimlju u jednoj: u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, u kojemu trebamo gledati i ljubiti Isusa. Ljubav nije puki osjećaj, nego se pretvara u konkretan život, u služenje braći, osobito onoj koja su uz nas, počevši od sitnih stvari, od poniznog služenja. Kaže Charles de Foucauld: ‘Kada nekoga ljubimo, mi smo vrlo realno u njemu, u njemu smo po ljubavi, živimo u njemu s ljubavlju, ne živimo više sebi, nenavezani smo na sebe, izvan sebe’ smo[1]. Upravo po toj ljubavi u nama krči sebi put njegovo svjetlo, svjetlo Isusovo, u skladu s njegovim obećanjem: ‘tko me ljubi… njemu ću se očitovati.’[2] Ljubav je izvor svjetla. Ljubeći više shvaćamo Boga koji je ljubav (…)[3]

Prihvatimo Isusov poziv da idemo k njemu i prepoznajmo ga kao izvor naše nade i našega mira.

Prihvatimo njegovu “zapovijed” i potrudimo se ljubiti, kao što je to on činio, u mnoštvu prigoda što ih dobivamo svakoga dana u obitelji, u župi, na poslu. Odgovorimo na uvredu oprostom, gradimo mostove umjesto zidova i prionimo služiti onima pod teretom problema.

U tom ćemo zakonu otkriti – ne teret, nego krilo koje će nam pomoći visoko letjeti.

 

Letizia Magri

 

[1] C. de Foucauld, Scritti Spirituali VII, Citta Nuova, Rim 1975., str. 110;

[2] Usp. Iv 14,21;

[3] Usp. C. Lubich, Riječ života za svibanj, Novi svijet, svibanj 1999.

 

 

 

 

Print Friendly, PDF & Email