Riječ za život, srpanj 2018.
“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” (2Kor 12,9)
Ovdje možete preuzeti prezentaciju RZ0718
Ovdje možete preuzeti Riječ za život za djecu – u boji RZG40718 b i crno-bijelo RZG40718 cb
U drugoj poslanici Korinćanima apostol Pavao odgovara članovima zajednice koji su dovodili u pitanje zakonitost njegove apostolske aktivnosti. On se ne brani nabrajajući svoje zasluge i uspjehe, nego ističe djelo koje je Bog učinio, u njemu i po njemu.
Pavao spominje jedno svoje mistično iskustvo dubokog jedinstva s Bogom[1] da bi odmah potom podijelio svoju patnju zbog trna u tijelu koji ga muči. Ne kaže o čemu je točno riječ, ali se razumije da je to velika poteškoća koja bi ga mogla ograničiti u njegovoj evangelizacijskoj zauzetosti. Zato povjerava kako je molio Boga da ga oslobodi od te smetnje, ali Bog mu je dao neočekivani odgovor:
“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.”
Svi neprestano kušamo našu i tuđu tjelesnu, psihološku i duhovnu krhkost. Često vidimo kako ljudi oko nas pate i izgubljeni su. Osjećamo se slabima i nesposobnima da riješimo njihove poteškoće, čak i da se suočimo s njima, pa se u najboljem slučaju ograničavamo na to da nikome ne učinimo nažao.
Pavlovo nam iskustvo otvara novi obzor: prepoznavajući i prihvaćajući svoju slabost, možemo se potpuno prepustiti u Očevo naručje. On nas ljubi takve kakvi jesmo i želi nas podržavati na našem putu. U nastavku poslanice potvrđuje: “Kad sam slab, onda sam jak”[2].
U svezi s tim Chiara Lubich je zapisala: “[…] Naš se razum protivi takvoj tvrdnji jer u njoj vidi očito proturječje. Međutim, ona izražava jednu od najuzvišenijih istina kršćanske vjere. Isus nam ju objašnjava svojim životom, a nadasve svojom smrću. Kada je ispunio Djelo koje mu je Bog povjerio? Kada je otkupio čovječanstvo? Kada je pobijedio grijeh? Kada je umro na križu, poništen, nakon što je vapio: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio’. Isus je bio najjači upravo onda kada je bio najslabiji. Isus je mogao stvoriti novi narod Božji samo svojim propovijedanjem, kojim dodatnim čudom ili kojom izvanrednom gestom. Međutim, nije. Nije, jer Crkva je Djelo Božje, a u boli i samo u boli cvatu djela Božja. Stoga u našoj slabosti, u iskustvu naše krhkosti nalazimo jedinstvenu prigodu – doživjeti snagu umrlog i uskrslog Krista […]”[3]
“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.”
To je proturječje evanđelja: krotkima je obećana zemlja u baštinu[4]. Marija u hvalospjevu Veliča[5] uzvisuje silu Gospodnju, koja se potpuno i konačno, u osobnoj povijesti i u povijesti čovječanstva, može izraziti upravo u prostoru sićušnosti i potpunog povjerenja u Božje djelovanje.
Komentirajući to Pavlovo iskustvo, Chiara je nadalje predložila: “[…]Odabir nas kršćana mora biti u potpunoj suprotnosti od onoga što se uobičajeno čini. Ovdje idemo doista protiv struje. Životni ideali u svijetu su obično uspjeh, moć, prestiž… A Pavao nam kaže da se treba hvaliti slabostima […]Pouzdajmo se u Boga. On će djelovati na našoj slabosti, na našem ništavilu. A kad On djeluje, možemo biti sigurni da vrši djela koja vrijede, zrače trajnim dobrom i idu ususret pravim potrebama pojedinaca i zajednice”.[6]
Letizia Magri
[1] Usp. 2Kor 11,1-7a;
[2] Usp. 2Kor 12,10;
[3] Usp. C. Lubich, Snaga boli, Novi svijet br. 6/2000.
[4] Usp. Mt 5,5;
[5] Usp. Lk 1,46-55;
[6] Usp. C. Lubich, Bog djeluje na našoj slabosti, Città Nuova, 26, [1982], 11/12, p.59.
Odgovori