“Sve mogu u Onome koji me jača!” (Fil 4,13)

2016-11-parola-di-vita2

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU

 

Postoje trenuci kada se osjećamo zadovoljni, puni snage te nam se sve čini lagano. Drugi put nas preplavljuju poteškoće zagorčavajući naše dane. Mogu to biti mali promašaji u nastojanju da ljubimo osobe koje su pored nas ili nesposobnost da s drugima podijelimo svoj životni ideal. Ponekad nas sustižu bolesti, financijske poteškoće, obiteljska razočaranja, dvojbe i nedoumice, gubitak posla ili ratna opasnost. Sve nas to pritišće i ne vidimo izlaza. U tim nas okolnostima dodatno opterećenje osjećaj da smo se prisiljeni sami suočavati sa životnim kušnjama, bez potpore nekoga tko bi nam mogao biti oslonac.

Malo je osoba tako intenzivno proživljavalo radosti i boli, uspjehe i nerazumijevanja kao apostol Pavao. On je ipak znao hrabro ustrajati u svome poslanju, ne predajući se malodušnosti. Je li bio super junak? Ne, osjećao se slabim, krhkim i nepodobnim. Svoju je tajnu povjerio prijateljima iz Filipa: “Sve mogu u Onome koji me jača!” Otkrio je neprestanu Isusovu nazočnost u svome životu. Pa i kada su ga svi ostavili, Pavao se nikada nije osjećao samim: Isus mu je bio blizu. On mu je davao sigurnost, poticao ga da ide dalje i suočava se sa svim nevoljama. Potpuno je ušao u njegov život i postao njegova snaga.

Pavlova bi tajna mogla postati i naša. Sve mogu kada i u boli prepoznam i prihvatim Isusovu mističnu blizinu. On se poistovjećuje s boli i uzima ju na sebe. Sve mogu kada živim u zajedništvu ljubavi s drugima, jer tada je On među nama, kao što je obećao[1] te me podržava snaga jedinstva. Sve mogu kada prihvaćam i provodim u praksu rečenice iz Evanđelja: one mi pokazuju put kojim sam pozvan ići dan za danom, uče me kako živjeti i ulijevaju mi povjerenje.

Tako ću imati snage suočiti se ne samo s osobnim i obiteljskim kušnjama, nego i s kušnjama svijeta oko sebe. Može se to činiti naivnim, utopijskim, jer ogromni su problemi društva i naroda. Ipak “sve” možemo u nazočnosti Svemogućega. “Sve” i samo dobro On je u svojoj milosrdnoj ljubavi namijenio meni i drugima preko mene. A ako se to ne ostvari odmah, možemo i dalje vjerovati i uzdati se u naum ljubavi Božje koji obuhvaća vječnost i svakako će se ispuniti.

Dovoljno je raditi “u dvoje”, kao što je govorila Chiara Lubich: “Ne mogu učiniti ništa u onom slučaju, za onu dragu osobu koja je u opasnosti ili je bolesna, u onoj tako složenoj okolnosti… Dobro, učinit ću što Bog želi od mene u ovom trenutku: učiti dobro, čistiti dobro, moliti dobro, čuvati dobro svoju djecu… a Bog će misliti kako razriješiti onaj čvor, utješiti onoga koji trpi, riješiti onaj nenadani problem. To je rad u savršenom zajedništvu. Od nas se traži velika vjera u Božju ljubav prema njegovoj djeci, a po našem djelovanju Bog može imali povjerenja u nas. To uzajamno povjerenje čini čuda. Vidjet ćemo kako je tamo gdje nismo stigli mi doista stigao netko Drugi i sve učinio neusporedivo bolje od nas.”[2]

 

Fabio Ciardi

[1] Usp. Mt 18,20;

[2]  Chiara Lubich, Scritti Spirituali/2, Città Nuova, Roma 19972, str.194-195.

 

 

 

Print Friendly, PDF & Email