Slide_WoL_Nov2017

 

“Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.” (Mt 23,11)

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU

Isus se obraćao mnoštvu koje ga je slijedilo naviještajući novost životnoga stila osoba koje žele biti njegovi učenici, a taj stil se protivi struji raširenog mentaliteta[1].

U njegovo vrijeme, kao i danas, bilo je lako moralizirati a potom ne živjeti dosljedno, nego tražiti za sebe prestižna mjesta u društvu, načine kako se istaknuti i služiti se drugim ljudima za dobivanje osobne koristi.

Od svojih učenika Isus traži posve drugačiju logiku u odnosima s drugim ljudima, onu koju je i on sam živio:

 
“Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.”

 

Na jednom susretu s osobama željnima otkriti kako živjeti evanđelje Chiara Lubich ovako je podijelila svoje duhovno iskustvo:

“Treba uvijek usmjeravati pogled u jednoga Oca mnoge djece. Potom gledati sva stvorenja kao djecu jednoga Oca… Isus, naš uzor, naučio nas je samo dvama stvarima koje su u stvari jedna: da budemo djeca jednoga Oca i braća jedni dugima… Bog nas je stoga pozivao na sveopće bratstvo.”[2]

Evo novosti: ljubiti sve kako je to činio Isus, jer svi su – poput mene, tebe, svake osobe na ovome svijetu – djeca Božja koju On oduvijek ljubi i očekuje.

Tako otkrivamo da je brat kojega treba ljubiti konkretno, također i mišicama, svaka osoba koju svakodnevno susrećemo. To je tata, svekrva, malo dijete i ono buntovno; zatočenik, prosjak i invalid; šef i spremačica; kolega iz stranke i onaj koji ima drugačija politička uvjerenja; osoba iste vjere i kulture kao i stranac.

Tipično kršćanski stav kako ljubiti brata je služenje:

 

“Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.”

 

Nastavlja Chiara: “Neprestano težiti evanđeoskom prvenstvu dajući se što je više moguće u službu bližnjemu […] A koji je najbolji način služenja? Poistovjetiti se sa svakom osobom koju susretnemo, osjećajući u sebi njezine osjećaje: riješiti ih kao da su naši, a postali su naši po ljubavi […] Ne živjeti više usredotočeni na same sebe, nastojati nositi terete drugih i dijeliti njihove radosti”.[3]

Svaka naša pozitivna sposobnost i kvaliteta, sve ono zbog čega se možemo osjećati “velikima”, prilika je za služenje koju ne smijemo izgubiti: radno iskustvo, umjetnički senzibilitet, kultura, ali i sposobnost da se smiješimo; vrijeme koje možemo darovati kako bismo saslušali nekoga tko je u sumnji ili u boli; mladenačke snage, ali i snaga molitve, kada ona tjelesna nestane.

 

“Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.”

 

Ta bezinteresna evanđeoska ljubav prije ili kasnije upalit će u srcu brata istu želju za dijeljenjem, obnavljajući odnose u obitelji, u župi, na radnim mjestima i u mjestima zabave, postavljajući temelje novoga društva.

Mladić Hermez s Bliskog istoka ispričao je: “Bila je nedjelja. Čim sam se probudio zamolio sam Isusa da me prosvijetli kako ljubiti tijekom čitavoga dana. Primijetio sam da su moji roditelji otišli na misu i pomislio kako bih mogao počistiti kuću. Nastojao sam srediti svaki detalj, čak sam i cvijeće stavio na stol! Potom sam pripravio doručak. Kad su se vratili, roditelji su bili iznenađeni i presretni vidjevši što sam učinio. Te nedjelje doručkovali smo u radosti kao nikada do tada. Razgovarali smo o mnogočemu i mogao sam s njima podijeliti brojna iskustva življena tijekom tjedna. Taj mali čin ljubavi dao je ton jednom predivnom danu!”

 

Letizia Magri

 

[1] Usp. Mt 23, 1-12;

[2] C. Lubich, Jedinstvo na izvorima Pokreta fokolara, Payerne (Švicarska), 26. rujna 1982.

[3] Ibid.

 

 

Print Friendly, PDF & Email