“On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima.” (Otk 21,3)

 

Slide_WoL_May16

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU

Bog je oduvijek želio prebivati s nama, njegovim narodom. Na prvim stranicama Biblije čitamo kako silazi s neba, šeće zemaljskim vrtom i razgovara s Adamom i Evom. Nije li nas stvorio radi toga? Što drugo želi onaj koji ljubi, ako ne biti s osobom koju ljubi? Knjiga otkrivenja, koja proniče u Božji naum nad poviješću, daje nam sigurnost da će se Božja želja ostvariti u punini.

On je već počeo prebivati među nama od kada je došao Isus, Emanuel, “Bog s nama”. Od kada je Isus uskrsnuo, njegova nazočnost nije više ograničena na neko mjesto ili vrijeme, nego se proširila po čitavome svijetu. S Isusom je započela nova, originalna ljudska zajednica, narod sastavljen od mnogih naroda. Bog ne želi prebivati samo u mojoj duši, u mojoj obitelji, mom narodu, nego među svim narodima pozvanima biti jedan narod. S druge strane, pokretljivost današnjih ljudi mijenja i sam pojam naroda. Stanovništvo mnogih zemalja sačinjavaju pripadnici brojnih naroda.

Različiti smo po boji kože, kulturi i vjeri. Često jedni druge gledamo s nepovjerenjem, sumnjom i strahom. Ratujemo jedni s drugima. Pa ipak, Bog je Otac sviju, ljubi nas sve i svakoga ponaosob. Ne želi prebivati s jednim narodom – “našim, naravno”, pomislili bismo – i ostaviti druge narode. Njemu smo svi sinovi i kćeri, jedna sama obitelj.

Vođeni Riječju za život ovoga mjeseca, vježbajmo se stoga poštivati različitosti, cijeniti drugoga, gledati ga kao osobu koja mi pripada: ja sam taj drugi, a drugi je ja. Drugi živi u meni, ja živim u drugome. Započnimo od osoba s kojima živimo svakoga dana. Na taj način možemo dati prostora Božjoj nazočnosti među nama. Upravo će On izgraditi jedinstvo, spasiti identitet svakoga naroda i stvoriti novo društvo.

To je naslutila Chiara Lubich još 1959. godine i izrazila vrlo aktualnim i nevjerojatno proročkim riječima:

“Ako jednoga dana ljudi – ne kao pojedinci već kao narodi – […] potisnu sami sebe i zamisao o svojoj zemlji, […] te to učine radi uzajamne ljubavi među državama koju Bog traži, kao što traži uzajamnu ljubav među braćom, taj dan bit će početak novoga razdoblja, jer će toga dana […] Isus biti živ i nazočan među narodima […].

Ovo je vrijeme u kojemu svaki narod mora nadići osobne granice i usmjeriti pogled iznad njih. Došao je čas kada domovinu drugoga treba ljubiti kao svoju, kada naš pogled treba zadobiti novu čistoću. Da bismo bili kršćani nije dovoljno odreći se samih sebe. Današnja vremena od Kristovih sljedbenika traže nešto više, zahtijevaju socijalnu dimenziju kršćanstva […].

Nadamo se da će se Gospodin smilovati ovom zalutalom i podijeljenom svijetu, narodima zatvorenima u svoju ljušturu, dok razmatraju vlastitu ljepotu – njima jedinu – a zapravo ograničenu i nezadovoljavajuću, ljubomorno čuvajući svoje blago – čak i dobra koja bi mogla poslužiti narodima koji umiru od gladi – te da će srušiti prepreke i omogućiti neprekinuti protok ljubavi između država, protok duhovnih i materijalnih dobara.

Nadajmo se da će Gospodin uspostaviti nov poredak u svijetu! On, jedini sposoban od čovječanstva učiniti obitelj i sačuvati razlike među narodima kako bi u sjaju svakoga, kada je u službi drugomu, blistalo jedino životno svjetlo koje, uljepšavajući zemaljsku domovinu, od nje čini predvorje nebeske.”[1]

 

Fabio Ciardi

[1] Marija, veza jedinstva među narodima, Novi svijet br. 5/2010.

Print Friendly, PDF & Email