RZ0519d

 

Ovdje možete preuzeti  Riječ za život u pdf formatu  

Ovdje možete preuzeti prezentaciju Riječ za život – svibanj 2019.  

Ovdje pogledajte video zapis Riječ za život – svibanj 2019.  

Ovdje možete preuzeti Riječ za život za djecu – u boji RZG40519 b  i crno-bijelo RZG40519 cb 

 

„Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ (Iv 20,21)

 

Nakon tragičnog izvješća o Isusovoj smrti na križu koja je učenicima donijela strah i zbunjenost, evanđelist Ivan navješćuje iznenađujuću novost: On je uskrsnuo i vratio se svojima! Doista, u uskrsno jutro Uskrsli se Isus ukazao i očitovao Mariji Magdaleni. Iste se večeri ukazao i drugim učenicima. Bili su zatvoreni u kući, obuzeti dubokim osjećajem zbunjenosti i poraženosti.

On ih je išao tražiti, želeći ih ponovno susresti. Nije važno što su ga izdali i što su pobjegli pred opasnošću. Pokazao im se sa znakovima muke: ranjenim rukama, probodenim i rastrganim grudima od mučenja i križa. Njegova prva riječ je želja za mirom, pravim darom što silazi u dušu i preobražava život.

Učenici su ga konačno prepoznali i vratila im se radost. I oni su osjetili da su ozdravljeni, utješeni, rasvijetljeni, opet sa svojim Učiteljem i Gospodinom.

Toj skupini slabih ljudi Uskrsli Isus potom povjerava zahtjevan zadatak: hodati putovima i nositi u svijet novost evanđelja, kako je to i On činio. Kakve li hrabrosti! Kao što se Otac pouzdao u Njega, tako i Isus sve svoje povjerenje daje njima.

I konačno, dodaje Ivan, Isus „dahne u njih“, tj. dijeli s njima svoju unutarnju snagu, istoga Duha ljubavi koji obnavlja srca i umove.

 

„Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“

 

Isus je proživio cijeli ljudski život: doživio je radost prijateljstva i bol izdaje, predanost poslu i umor od putovanja. On zna od čega smo napravljeni, poznaje ograničenosti, patnje i neuspjehe što nas prate iz dana u dan. Kao što je došao učenicima u mračnu prostoriju, tako ne prestaje tražiti svakoga od nas u našim tminama, u našim zatvorenostima i vjerovati u nas.

Uskrsli Isus predlaže nam da zajedno s Njim doživimo iskustvo novoga života i mira, kako bismo ih potom mogli podijeliti s drugima. On nas šalje da svjedočimo svoje iskustvo s Njim, da izađemo iz samih sebe, iz naše krhke sigurnosti, izvan naših granica, da u vremenu i prostoru proširimo isto poslanje primljeno od Oca: navještaj da je Bog Ljubav.

 

„Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“

 

Ovako je Chiara Lubich komentirala ovu istu Riječ za život u svibnju 2005.: „Danas riječi više nisu dovoljne. […] Navještaj evanđelja bit će učinkovit ako se bude oslanjao na životno svjedočanstvo, kao kod prvih kršćana. Oni su mogli reći: ‘Što smo vidjeli i čuli navješćujemo i vama’. Navještaj će biti učinkovit ako se, kao i za njih, za nas mogne reći: ‘Pogledaj kako se ljube, jedan za drugoga je spreman i umrijeti’; bit će učinkovit ako ostvarimo ljubav dajući, pomažući potrebitima, ako damo hranu, odjeću ili kuću onome tko ih nema, prijateljstvo onome tko je sam ili očajan, podršku onome tko je u kušnji. Takvim životom u svijetu ćemo svjedočiti Isusovu neodoljivost, a postavši drugi Krist njegovo će se djelo i našim doprinosom nastaviti.“

 

„Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“

 

I mi možemo krenuti tražiti Isusa u muškarcima i ženama zatočenicima boli i samoće. Možemo se s osjećajima poštovanja ponuditi biti njihovi suputnici na putu života, prema miru koji daruje Isus, kao što to čini M. Pia sa svojim prijateljima koji se u jednom malom centru na jugu Italije zauzimaju u služenju migrantima. Na tim se licima naziru priče o pretrpljenim bolima, ratu i nasilju.

„Što ja tražim?“, pita se M. Pia i nastavlja: „Upravo Isus daje smisao mojemu životu i znam da ga mogu prepoznati i susresti nadasve u najranjenijoj braći. Preko naše udruge ponudili smo tečajeve talijanskoga jezika i pomoć u traženju stana i posla, izlazeći ususret materijalnim potrebama. Pitali smo treba li im i duhovna podrška. Taj su prijedlog radosno prihvatile pravoslavne žene iz škole talijanskoga jezika. U jedan centar za prihvat migranata došli su i kršćani Evangeličke baptističke crkve. U dogovoru s baptističkim pastorom organizirali smo se i pratili ih nedjeljom na njihovo mjesto bogoslužja udaljeno nekoliko kilometara. Iz te konkretne ljubavi među kršćanima nastalo je prijateljstvo koje se učvrstilo i preko kulturnih događanja, okruglih stolova i koncerata. Otkrili smo jedni druge kao narod koji traži i nalazi nove putove jedinstva u različitosti, kako bismo svima svjedočili Kraljevstvo Božje.“

 

Letizia Magri

 

 

Print Friendly, PDF & Email