“Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.” (Mt 25,40)

 

Slide_Photo-James-Gordon-L.A.-USA-CC-by-2.0-via-Wikimedia-Commons

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU

Kako to da su nam ove Isusove riječi tako drage i da ih često komentiramo u Riječi za život koju odabiremo svakoga mjeseca? Možda zato jer su srce evanđelja. Upravo će nam te riječi Gospodin uputiti kada se na kraju nađemo pred Njim. One će biti središte najvažnijeg ispita u našem životu, na koji se možemo pripremati dan za danom.

Pitat će nas jesmo li dali jesti i piti gladnome i žednome, jesmo li primili stranca, odjenuli nagoga, posjetili bolesnika i zatvorenika. To su mali čini, a ipak imaju vrijednost vječnosti. Ništa nije maleno što je učinjeno iz ljubavi, što je učinjeno Njemu.

Isus nije samo postao blizak siromašnima i odbačenima, nije samo ozdravljao bolesne i tješio nevoljnike, nego ih je ljubio povlaštenom ljubavlju, dotle da ih je nazvao braćom, da se poistovjetio s njima u otajstvenoj solidarnosti.

I danas je Isus nazočan u ljudima koji podnose nepravdu i nasilje, u onima koji traže posao ili žive u siromaštvu, u onima koji su zbog rata prisiljeni ostaviti svoju domovinu. Koliko osoba trpi oko nas zbog mnogih drugih razloga te mole našu pomoć, ponekad i bez riječi. Po njima Isus traži od nas konkretnu ljubav, kadru izmisliti nova djela milosrđa, koja odgovaraju novim potrebama.

Nitko nije isključen. Ako je u staroj i bolesnoj osobi Isus, kako joj ne ukazati potrebnu pomoć? Ako djetetu imigranta pomažem naučiti jezik, podučavam Isusa. Ako pomažem majci pospremiti kuću, pomažem Isusu. Ako nosim nadu zatvoreniku, tješim nevoljnika ili opraštam onome tko me povrijedio, činim to Isusu. Time ćemo svaki put ne samo pružiti radost drugima, nego ćemo i sami kušati još veću radost. Kada darujemo, primamo i doživljavamo nutarnju puninu, osjećamo se sretni jer smo susreli Isusa, pa i ako to ne znamo. Bližnji je prolaz kroz koji moramo proći da bismo stigli k Bogu, pisala je Chiara Lubich.

Ona se ovako prisjećala učinka ove riječi života od samih početaka svoga duhovnog iskustva: “Naš stari način poimanja bližnjega i ljubavi prema njemu srušio se. Ako je Krist na neki način u svima, ne možemo nikoga diskriminirati, ne možemo birati osobe. Nestala su ljudska mjerila  i svrstavanje ljudi na sunarodnjake i strance, mlade i stare, lijepe i ružne, antipatične i simpatične, bogate i siromašne; Krist je bio iza svakoga, Krist je bio u svima. Svaki je brat doista ‘drugi Krist’ (…).

Živeći tako primijetili smo da je bližnji za nas bio put k Bogu. Štoviše, brat nam je postao prolaz kroz koji je trebalo proći kako bismo susreli Boga.

To smo doživljavali još od prvih dana. Kakvog li jedinstva s Bogom navečer, u molitvi ili u sabranosti, nakon što smo ga cijeloga dana ljubili u braći! Tko nam je davao onu utjehu, ono novo tako nebesko nutarnje jedinstvo, ako ne Krist koji je živio riječi ‘dajite i dat će vam se’[1] iz Njegova Evanđelja? Ljubili smo ga čitavoga dana u braći, a sada je On ljubio nas”[2].

 

Fabio Ciardi

[1] Lk 6,38.

[2] Isus u bratu, Novi svijet 1979., str. 103-104.

Print Friendly, PDF & Email