RZ0418 m

 

“Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.” (Iv 6,47)

 

Ovdje možete preuzeti prezentaciju RZ0418

Ovdje možete preuzeti Riječ za život za djecu – u boji RZ0418 boja i crno-bijelo RZ0418 cb

 

Ova Isusova rečenica dio je dugog dijaloga s mnoštvom koje je vidjelo znak umnažanja kruha i počelo ga slijediti, možda samo zato da od njega dobije još neku materijalnu pomoć. Polazeći od njihove neposredne potrebe, Isus malo po malo usmjerava razgovor na svoje poslanje: poslan je od Oca kako bi ljudima dao pravi život, onaj vječni, život Boga koji je Ljubav.

Hodajući cestama Palestine, On se približavao ljudima koje je susretao. Nije izbjegavao zahtjeve za hranom, vodom, ozdravljenjem, praštanjem. Štoviše, dijelio je svaku potrebu i vraćao nadu svakome. Zato je kasnije od njih mogao tražiti dodatni korak. Onoga tko ga je slušao mogao je pozvati da prihvati život koji mu nudi, da uđe u odnos s Njim, da mu da povjerenje, da ima vjeru u Njega.

Komentirajući upravo ovu rečenicu Evanđelja, Chiara Lubich je napisala: “Isus ovdje odgovara na najdublju čovjekovu težnju. Čovjek je stvoren za život i traži ga svim svojim snagama. No njegova je velika greška što ga traži u stvorenjima, u stvorenome, što je ograničeno i prolazno i ne može dati pravi odgovor na čovjekovu težnju… Samo Isus može utažiti čovjekovu glad. Samo nam On može dati život koji ne umire, jer je On Život.”[1]

 

“Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.”

 

Kršćanska je vjera prije svega plod osobnog susreta s Bogom, s Isusom, koji ne želi drugo nego nas potaknuti da sudjelujemo u njegovu životu.

Vjerovati u Isusa znači prianjati uz njegov primjer i ne živjeti povučeni u sebe, u svoje strahove, usredotočeni na svoje ograničene planove, nego usmjeriti našu pozornost na potrebe drugih: konkretne potrebe siromašnih, bolesnih, odbačenih, a nadasve potrebe ljudi za slušanjem, dijeljenjem, prihvaćanjem.

Na taj ćemo način svojim životom posredovati drugima istu ljubav primljenu na dar od Boga. Da bi osnažio naše putovanje, On nam je ostavio i veliki dar euharistije, znak ljubavi koja daruje samu sebe kako bi živio drugi.

 

“Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.”

 

Koliko puta tijekom dana dajemo povjerenje osobama oko nas: nastavniku koji poučava našu djecu, taksistu koji nas treba odvesti do odredišta, liječniku koji nas treba liječiti… Ne može se živjeti bez povjerenja, a ono se učvršćuje poznavanjem, prijateljstvom, odnosima produbljenima u vremenu.

Kako ćemo onda živjeti Riječ za život ovoga mjeseca?

Nastavljajući svoj komentar, Chiara nas poziva na oživljavanje našega odabira i potpuno prianjanje uz Isusa: “…Znamo već koji je put da bismo tamo stigli: … provesti u praksu, s osobitim zalaganjem, one njegove riječi koje nas podsjećaju na razne okolnosti života. Primjerice, susretnemo jednoga bližnjega? “Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga” (Usp. Mt 22,39). Imamo neku bol? “Hoće li tko za mnom… neka uzme svoj križ. (usp. Mt 16,24) itd. Tada će se Isusove riječi rasvijetliti i Isus će ući u nas sa svojom istinom, sa svojom snagom i sa svojom ljubavlju. Naš će život sve više postati življenje s Njim i činit ćemo sve zajedno s Njim. Pa ni tjelesna smrt, koja nas čeka, neće nas više moći uplašiti jer je s Isusom u nama već započeo pravi život, život koji ne umire.”[2]

 

Letizia Magri

 

 

[1] C. Lubich, La vera vita, Città Nuova, 35, [1991], 14, p. 32.

[2] Ibid., p. 33.

 

 

Print Friendly, PDF & Email