RZ0420

 

„Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ (Iv 20,29)

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život u pdf formatu i u wordu 

Ovdje možete preuzeti prezentaciju Riječ za život – travanj 2020. 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život za djecu – u boji RZG40420 b i crno-bijelu RZG40420 cb

 

Pogledajte video zapis

Video zapis za djecu:

 

„Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ (Iv 20,29)

 

Ivanovo evanđelje opisuje susrete apostola, Marije Magdalene i drugih učenika s uskrslim Isusom. On im se više puta pokazao, sa znakovima razapinjanja, kako bi njihova srca opet otvorio radosti i nadi. U jednoj takvoj okolnosti apostol Toma bio je odsutan. Ostali, koji su susreli Gospodina, govorili su mu o tome divnom iskustvu. Možda su željeli i njemu prenijeti istu radost. Ali Toma nije prihvaćao neizravno svjedočanstvo. Želio je osobno vidjeti i dotaknuti Isusa.

To se dogodilo nekoliko dana kasnije. Isus se ponovno pokazao skupini učenika. Među njima je konačno bio i Toma. On će posvjedočiti svoju vjeru i svoju potpunu pripadnost uskrslom Isusu riječima: „Gospodin moj i Bog moj!“ Isus mu je odgovorio:

 

„Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“

Ovo je evanđelje napisano kada očevici Isusova života, smrti i uskrsnuća više nisu bili živi. Evanđeosku poruku trebalo je predati budućim naraštajima, a njezino prenošenje temeljiti na svjedočanstvu onih koji su primili navještaj. Ovdje započinje vrijeme Crkve, Božjega naroda koji nastavlja naviještati Isusovu poruku, vjerno prenositi Njegovu riječ i živjeti ju dosljedno.

I svi mi smo susreli Isusa, Evanđelje i kršćansku vjeru putem riječi i svjedočenja drugih, i povjerovali smo. Zato smo „blaženi“.

 

„Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“

Kako bismo živjeli ovu Riječ, sjetimo se sljedećeg poziva Chiare Lubich: „U tebe i u sve ljude koji nisu živjeli s Njim, On želi utisnuti uvjerenje da posjedujete isto što i apostoli. Isus ti želi reći da nisi u nepovoljnijem položaju u odnosu na one koji su ga vidjeli. Ti imaš vjeru, a to je novi način ‘gledanja’ Isusa, da tako kažem. Po njoj mu se možeš približiti, duboko ga razumjeti, susresti ga u dubini svoga srca. Po vjeri ga možeš otkriti između dvojice ili više braće ujedinjene u njegovo ime, ili u Crkvi koja nastavlja njegovo djelo. […] Te Isusove riječi pozivaju te da oživiš svoju vjeru, da ne očekuješ potporu ili znakove kako bi napredovao u svom duhovnom životu, da ne sumnjaš u Kristovu prisutnost u svom životu i u povijesti, iako ti može izgledati da je On daleko. […] On želi da vjeruješ u Njegovu ljubav, iako se nalaziš u teškoj situaciji ili te pritišću nemoguće okolnosti.“[1]

 

Ana je mlada Australka, rođena s teškim invaliditetom. Ona pripovijeda: „U svojoj sam se mladosti više puta pitala zašto nisam odmah umrla, jer toliko je velika bila težina moga invaliditeta. Moji roditelji, koji žive Riječ života, odgovarali su mi uvijek isto: ‘Ana, Bog te ljubi neizmjerno i ima svoj naum nad tobom’. Njihovom pomoći uspjela sam se oduprijeti poteškoćama i usprkos tjelesnim ograničenjima ljubiti prva druge, kako je to Bog učinio s nama. Vidjela sam kako se mnoge situacije oko mene mijenjaju i kako mnogi ljudi postaju otvoreniji prema meni. Moj mi je otac ostavio osobnu poruku koju sam trebala otvoriti tek nakon njegove smrti. U njoj je bila napisana samo jedna rečenica: ‘Moja noć nema tame’. Ovo je moje svakodnevno iskustvo: svaki put kada odlučim ljubiti i služiti osobama koje su uz mene, više nema tame i mogu doživjeti ljubav Božju prema meni.“

 

Letizia Magri

 

 

[1] C. Lubich, Riječ života, travanj 1980.

 

Print Friendly, PDF & Email