“Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!” (Ez 36,26)

Slide_WoL_Feb2017

 

Ovdje možete preuzeti Riječ za život PREZENTACIJU

 

Srce nas podsjeća na ljubav, na osjećaje i zanos. No za biblijskog autora srce je mnogo više. Zajedno s duhom ono je središte života i osobe, mjesto odluka, nutarnjeg i duhovnog života. Srce od mesa poslušno je Božjoj riječi, dopušta da ga ona vodi i oblikuje “naume mira” prema braći. Kameno srce zatvoreno je u sebe, nesposobno za slušanje i za milosrđe.

Treba li nam novo srce i nov duh? Dovoljno je da pogledamo oko sebe. Nasilje, izopačenost i ratovi rađaju se u srcima od kamena koja su se zatvorila naumu Božjemu nad svim što je stvorio. Ako iskreno zavirimo u sebe, ne osjećamo li da i nas često pokreće sebičnost? Upravlja li našim odlukama ljubav i dobro drugoga?

Promatrajući ovo naše jadno čovječanstvo, u Bogu se budi duboko suosjećanje. On nas poznaje bolje nego mi sami i zna da nam je potrebno novo srce. Obećao ga je proroku Ezekijelu, misleći ne samo na pojedine osobe nego i na sav svoj narod. San Božji je stvoriti veliku obitelj naroda, kako je to zamislio od samih početaka, prožetu zakonom uzajamne ljubavi. Naša je povijest više puta pokazala, s jedne strane da smo sami nesposobni ispuniti njegov naum, a s druge strane da se Bog nikada nije umarao vraćati svojoj zamisli, sve do obećanja da će nam On sam dati novo srce i novi duh.

Bog u punini ispunja svoje obećanje kada šalje na zemlju svoga Sina i ulijeva svoj Duh na dan Duhova. Iz toga nastaje zajednica – zajednica prvih kršćana u Jeruzalemu – slika čovječanstva koje je “jedno srce i jedna duša”[1].

I ja koji pišem ovaj kratki komentar, i ti koji ga čitaš ili slušaš, pozvani smo biti dio toga novog čovječanstva. Još više, pozvani smo ga graditi oko sebe, uprisutnjivati ga u našem životnom i radnom okružju. Zamisli koje nam je veliko poslanje povjereno i koliko povjerenja Bog ima u nas. Umjesto da budemo utučeni u društvu koje nam često izgleda iskvareno, umjesto da se predamo pred zlima koja su veća od nas i da se zatvorimo u ravnodušnost, “raširimo srce po mjeri srca Isusova. Koliko posla! No to je jedino potrebno. Kad to učinimo, sve smo učinili.” Bio je to poziv Chiare Lubich. Ona je potom nastavila: “Svakoga tko se nađe pored nas trebamo ljubiti kao što ga Bog ljubi. A budući da se nalazimo u vremenu, ljubimo bližnjega jednoga po jednoga, ne zadržavajući u srcu ostatke osjećaja prema bratu kojega smo susreli minutu ranije.”[2]

Ne uzdajmo se u naše neprimjerene snage i sposobnosti, nego u dar što nam ga Bog daje: “Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!”

Ako budemo poslušni pozivu da ljubimo svakoga, ako se dopustimo voditi glasom Duha u nama, postat ćemo stanice novoga čovječanstva, tvorci novoga svijeta, u velikoj raznolikosti naroda i kultura.

 

Fabio Ciardi

[1] Usp. Dj 4,32;

[2] C. Lubich, La dottrina spirituale, Città nuova 2002, p.135.

 

 

 

Print Friendly