Sarajevo 0613 ziva voda a

 

 

“Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava.” (Otk 21,6)

 

Ovdje možete preuzeti prezentaciju RZ0218

 

Apostol Ivan napisao je Knjigu Otkrivenja kako bi utješio i ohrabrio kršćane svoga vremena pred progonstvima što su se tada širila. Bogata simboličkim slikama, Knjiga otkriva Božju viziju povijesti i konačno dovršenje: njegovu konačnu pobjedu nad svakom silom zla. Ta je knjiga proslava jednoga cilja, punoga i slavnoga završetka što ga Bog namjenjuje čovječanstvu.

To je obećanje oslobođenja od svake patnje: Bog sam “otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti” (Otk 21, 4).

 

“Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava.”

 

Takav pogled ima svoje korijene u sadašnjosti, za svakoga tko je već počeo živjeti u iskrenom traženju Boga i njegove Riječi koja nam očituje Njegove planove; za onoga tko osjeća u sebi žeđ za istinom, za pravednošću, za bratstvom. Kušati žeđ i biti u traženju, to su za Boga pozitivne značajke, dobar početak, a On nam obećava čak izvor života.

Voda koju Bog obećava ponuđena je besplatno. Stoga je ponuđena ne samo onome tko se nada da je mio u njegovim očima po vlastitim zaslugama, nego i svakome tko osjeća teret svoje krhkosti te se predaje njegovoj ljubavi, siguran u ozdravljenje i u puninu života, sreću.

Zato se pitajmo: čega smo žedni? I na kojim izvorima utažujemo žeđ?

 

“Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava.”

 

Možda žeđamo za prihvaćanjem, za zauzimanjem važnoga mjesta u društvu, za ostvarivanjem svojih planova. Sve su to opravdane težnje, no mogu nas dovesti do zagađenih bunara sebičnosti, do zatvaranja u osobne interese, sve do ugnjetavanja slabijih. Narodi koji nemaju dovoljno izvora čiste vode dobro poznaju kobne posljedice nedostatka toga resursa, prijeko potrebnoga za život i zdravlje.

Ipak, ponirući dublje u naše srce, naići ćemo na još jednu žeđ koju je sam Bog u njega utisnuo: živjeti život kao primljeni dar koji treba darivati. Crpimo zato na čistom izvoru evanđelja, oslobađajući se onih otpadaka koji ga možda pokrivaju. Dopustimo da i nas preobrazi u izvore velikodušne, prijateljske i besplatne ljubavi prema drugima, ne zaustavljajući se pred nezaobilaznim poteškoćama na putu.

 

“Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava.”

 

Kada se među kršćanima ostvaruje zapovijed uzajamne ljubavi, omogućujemo Bogu poseban zahvat, kao što piše Chiara Lubich:

“Svaki trenutak u kojemu nastojimo živjeti evanđelje je kapljica žive vode koju pijemo. Svaka gesta ljubavi prema našemu bližnjemu je gutljaj te vode. Da, jer ta tako živa i dragocjena voda ima ovu posebnost: struji u našim srcima svaki put kad ga otvorimo ljubavi prema svima. Taj Božji izvor daruje vodu onoliko koliko njezina duboka žila služi za utaživanje žeđi drugima, malim ili velikim činima ljubavi. A ako nastavimo davati, taj izvor mira i života davat će vodu sve obilnije i nikada neće presušiti. Isus nam je objavio još jednu tajnu, neku vrstu bunara bez dna na kome možemo crpsti. Kada se dvojica ili trojica ujedine u njegovo ime, ljubeći jedan drugoga njegovom ljubavlju, On je među njima. Tada se osjećamo slobodni, puni svjetla, i bujice žive vode vriju iz našega srca. To se Isusovo obećanje ostvaruje jer iz njega samoga, nazočnoga među nama, izvire voda i gasi žeđ zauvijek.”

 

Letizia Magri

 

Print Friendly, PDF & Email