“Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.” (Iv 13, 34)

Screenshot_1.     .

“Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.” (Iv 13, 34)

 

Sigurno želiš znati kada je Isus izrekao ove riječi. Izgovorio ih je prije početka svoje muke, u oproštajnom govoru koji sadrži njegovu oporuku, čiji su dio ove riječi.

Zamisli koliko su onda važne!

Ako se ono što kaže otac prije smrti nikada ne zaboravlja, što je s riječima jednoga Boga?

Zato ih uzmi vrlo ozbiljno i nastojmo ih zajedno dobro razumjeti.

 

“Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.”

 

Isus je pred smrću i u ovim se riječima osjeća taj skori događaj. On treba riješiti i jedan problem koji se pojavljuje njegovim odlaskom: što učiniti kako bi ostao među svojima te i dalje vodio Crkvu?

Ti znaš da je Isus nazočan, primjerice u sakramentalnim činima: u euharistiji tijekom mise.

Isus je nazočan i tamo gdje se živi uzajamna ljubav. Jer On je rekao: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.” (Mt 18, 20)

U zajednici koja živi uzajamnu ljubav On može ostati djelotvorno nazočan. Preko zajednice može se i dalje objavljivati svijetu, utjecati na svijet.

Zar to nije sjajno? Ne osjećaš li želju da odmah zaživiš tu ljubav zajedno s kršćanima, tvojim bližnjima?

Apostol Ivan, koji donosi ove riječi, u uzajamnoj ljubavi vidi zapovijed u najvišem smislu za Crkvu, čiji je poziv upravo biti zajedništvo, biti jedinstvo.

 

“Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.”

 

Odmah potom Isus kaže: “Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Iv 13,35).

Ako dakle želiš tražiti pravi znak autentičnosti Kristovih sljedbenika, ako želiš upoznati njihovu osobitost, moraš ju pronaći u življenoj uzajamnoj ljubavi.

Kršćani se prepoznaju po ovome znaku. Ako on nedostaje, svijet više neće otkriti Isusa u Crkvi.

 

“Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.”

 

Uzajamna ljubav stvara jedinstvo. A što čini jedinstvo? “Da budu jedno – kaže Isus – da svijet uzvjeruje” (Iv 17,21). Otkrivajući Kristovu nazočnost, jedinstvo privlači svijet za sobom. Pred jedinstvom, pred uzajamnom ljubavlju, svijet vjeruje u Njega.

 

“Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.”

 

U istom oproštajnom govoru Isus ovu zapovijed naziva svojom.

Njegova je i zato mu je osobito draga.

Ne smiješ ju shvatiti samo kao neki propis, pravilo ili zapovijed uza sve druge. Ovdje ti Isus želi objaviti jedan način življenja, želi ti reći kako postaviti svoj život. Prvi su kršćani ovu zapovijed postavljali za temelj svoga života. Petar je govorio: “Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima” (1Pt 4,8).

Prije rada, prije učenja, prije odlaska na misu, prije svake aktivnosti, provjeri vlada li uzajamna ljubav između tebe i onih koji s tobom žive. Ako je tako, na toj osnovi sve ima vrijednost. Bez tog temelja, Bogu ništa nije drago.

 

“Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.”

 

Isus ti osim toga kaže da je ova zapovijed nova: “Novu vam zapovijed dajem”.

Što to znači? Možda ova zapovijed nije bila poznata?

Ne. “Nova” znači stvorena za nova vremena.

O čemu je riječ?

Isus je umro za nas. Stoga nas je ljubio do krajnje mjere. No kakva je bila njegova ljubav? Sigurno ne kao naša. Njegova je ljubav bila i jest božanska. On kaže: “Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas” (Iv 15,9). Ljubio nas je istom onom ljubavlju kojom se on i Otac ljube.

Istom tom ljubavlju mi se moramo ljubiti uzajamno kako bismo ostvarili novu zapovijed.

No ti kao muškarac ili žena nemaš takvu ljubav. Ali budi sretan, jer ju kao kršćanin primaš. A tko ti ju daje? Duh Sveti ju ulijeva u tvoje srce, u srca svih vjernika.

Zato postoji srodnost između Oca, Sina i nas kršćana po jednoj božanskoj ljubavi koju posjedujemo. Ta nas ljubav uvodi u Trojstvo. Ta nas ljubav čini djecom Božjom.

Po toj su ljubavi nebo i zemlja povezani velikom strujom. Po toj je ljubavi kršćanska zajednica ponesena u Božju sferu, a božanska stvarnost živi na zemlji gdje se kršćani ljube.

Zar ti sve ovo ne izgleda božanski lijepo a kršćanski život iznimno privlačan?

 

Chiara Lubich



[1] Objavljena u Riječ života, svibanj 1980.

Print Friendly, PDF & Email