Jesus web a

Koji je doprinos karizme jedinstva izgradnji obitelji čovječanstva, o tome razgovaramo s dopredsjednikom Pokreta fokolara Jesusom Moranom

 

Jesús Morán Cepedano diplomirao je filozofiju i specijalizirao teološku antropologiju. Nedavno je objavio knjigu Kreativna vjernost – izazov aktualizacije karizme[1]. Dvije su osnovne teme: današnji veliki globalni izazovi i potreba za aktualizacijom karizmi, osobito nakon smrti utemeljitelja.

 

Koji je izazov današnjice?

Globalizacija. Promašena je jer u njoj prevladavaju skupine koje globaliziraju svoje posebne interese na štetu siromašnih ljudi, porobljavajući politički prostor. Ti interesi, povezani s jakim vojnim aparatom, pritišću svijet. Umjesto toga moramo težiti globalizaciji koja poštuje sve kulture i vjerske tradicije, tako da svaka mogne dati svoj doprinos stvarnom razmjenom dobara na svjetskoj razini. Osim oruđa za kontrolu tih vladajućih skupina, potrebna je promjena mentaliteta pojedinaca i naroda. Nažalost mnoge međunarodne organizacije danas nisu na visini zadatka. Trebalo bi oživjeti institucije poput Europske unije, Afričke unije, međunarodne religijske organizacije, kontinentalne biskupske konferencije i svaku inicijativu dijeljenja i razmjene znanja.

 

Je li potrebno prosvijetljeno vodstvo?

Potrebni su prije svega moralni svjedoci svjetske razine, kao što je papa Franjo, koji ističe ono što nitko ne uzima u obzir, ili kao patrijarh Bartolomej ili među političarima preminuli Nelson Mandela. No mora ih podržavati narod. Na ključa mjesta trebalo bi izabrati ljude sposobne stvoriti sustav, u znanstvenom smislu toga pojma koji ukazuje na pozitivnu međuovisnost. Gradići svjedočanstva Pokreta fokolara u svijetu mogli bi biti mali model, jer u njima žive osobe iz različitih zemalja koje se vježbaju u razmjeni među generacijama i u različitim vještinama. Želio bih istaknuti i muslimanski Pokret fokolara u Alžiru. Tamo se dijalog ne vodi, nego se živi jedinstvo između ljudi različitih religija, isti ideal, uzajamna ljubav na globalnoj razini, bez sinkretizma: ja u punini kršćanin, oni u punini muslimani. Istinska globalizacija je ovo: graditi obitelj čovječanstva.

 

Nemogući izazov?

Ohrabruje me papa Benedikt XVI. On je govorio o kreativnim manjinama koje su kroz stoljeća stvarale povijest. Učinkovitost tih manjina ne vidi se odmah, no pomislimo na samostane u Srednjemu vijeku, na starogrčke filozofe, na prve budističke redovnike.

 

Postoji li doprinos karizama?

U svojoj sam knjizi promišljao o procesu aktualizacije koji postaje osobito važan nakon smrti utemeljitelja. Ako pogledam na današnji svijet, vremena su drugačija od onih u kojima je živjela Chiara Lubich, zato treba nastaviti na njezinom tragu, razvijajući druge pojmove, druge načine izražavanja.

 

Nakon smrti utemeljitelja nastupa li razdoblje krize?

Zapravo primjećujem znakove obeshrabrenosti, nostalgije za prošlošću, nedovoljno povjerenje da karizma ima snagu odgovoriti na današnje izazove. Aktualizacija, međutim, znači uočiti pitanja našega vremena, biti bliski ljudima i istodobno produbiti primljeni dar, svjesni da ga još nismo posve razumjeli i da se u njemu nalazi nešto trajno. Treba imati hrabrosti provjeriti koje načine rada smo smatrali svojstvenima karizmi, a oni su u stvari relativni, povezani uz određeno vrijeme, pa ih promijeniti. Aktualizacija nas čini protagonistima i potiče nas izaći iz samih sebe.

 

Pribojava li se novosti Pokret fokolara?

Pribojava se, kao i svi, jer hodanje utabanim stopama je prirodni proces. Bojazan da smo nedorasli pred Bogom ili pred poviješću je dar, dok strah ne dolazi od Boga, on paralizira čovjeka. Karizmatske snage na počecima nastaju gotovo bez strukture, kasnije dolazi do institucionalizacije koja može ugasiti propulzivnu silu, uz rizik da kreativnije snage izađu kako bi našle prostora negdje drugdje. Međutim, ti su ljudi neophodni. Naravno, postoji rizik da se pogriješi, ali bolje i pogriješiti nego umrijeti od inercije.

 

Papa kaže da karizma nije muzejski primjerak, a Vi pišete da nije dovoljno crpsti iz zapisa utemeljitelja i ponavljati ih…

Samo je kreativnost vjerna karizmi. Nije vjeran onaj tko ponavlja nego tko ulaže napor da bude kreativan. Ni Chiara Lubich nikada nije stajala na mjestu, nije ponavljala, nije se zadovoljavala onim što bi našla. Samo kreativni su doista vjerni njoj. S druge strane, kreativac je onaj koji ne slijedi neku svoju osobnu ideju, nego ide u dubinu toga dara koji ne dolazi od njega, iako zahtijeva svu njegovu inteligenciju. Stoga vrijedi sljedeće: što smo više vjerni to smo više kreativni, što smo više kreativni, to smo više vjerni.

 

U knjizi Vi tražite življenje jedinstva i studij.

Življenje jedinstva, jer to je središte naše duhovnosti i traži konkretno dijeljenje uma i srca. Studij zato da bi se jedinstvo shvatilo i da bi se shvatio svijet kojemu trebamo darovati to jedinstvo. Pred nekim krajnjim pojavama današnjega vremena – izbjeglice, zagađenje, post-čovjek, pod-ljudski – inteligencija znači pronaći nove jezike kako bi se preformulirali neki pojmovi, ostajući vjerni karizmi. No, pozor! Nije to posao intelektualaca. Jedna od najkreativnijih osoba koju poznajem je Alfonso, čovjek koji je stvorio čitavu mrežu potpore uznicima rimskog zatvora Rebibbia. Potreban je i studij, jer još nemamo antropologiju, etiku i ekleziologiju u svjetlu karizme jedinstva. U tome smo na počecima. Zato su važne naše kulturne agencije, škola Abba, Sveučilišni institut Sophia, profesionalne inicijative zvane “poplave” itd. Sinergija između života i kulture je od temeljne važnosti.

 

Neki kažu da smo umišljeni, da mislimo kako imamo sve odgovore…

Možemo naći odgovore na današnje izazove kroz naša iskustva, ali naša je prava posebnost u izgrađivanju prostora kreativnosti, mjesta uzajamnog slušanja, gdje zajedno s drugima možemo naći nove ideje. To se čini malim gestama i činima ljubavi, ali i tako da postanemo vođe u akademskim i kulturnim prostorima, ostavljajući naš trag i naš stil. Potrebne su osobe koje su sposobne okupiti druge oko sebe svojom misli i svojim kulturnim i moralnim autoritetom. Pravi intelektualac nije onaj koji ima bolju ideju, nego onaj koji je sposoban izraditi sintezu, jer ima potrebnu zrelost. Htjeti stvarati kulturu jedinstva i biti umišljeni, to je proturječnost.

 

Kad biste kao dopredsjednik trebali uputiti neki apel, što biste rekli?

Živimo ključni trenutak u povijesti čovječanstva, stoga izgarajmo za jedinstvo, na akademskoj razini, kulturnoj, vjerskoj, političkoj, društvenoj. Živimo za druge, počevši od najmanjih, ali s najvećom mogućom otvorenošću prema svijetu i nastojeći duboko iščitavati ono što se događa. To traži osobno i zajedničko zalaganje. Stoga ispunimo naše susrete bitnim sadržajima, života i kulturnog zalaganja. Jedan susret je značajan ako obuhvaća osobe koje žive u svijetu s gorljivošću; ne komotne osobe, nego one koje se propitkuju. Moramo na svojoj koži osjećati ono što žive naši suvremenici i imati hrabrosti biti kreativni i radikalni u skladu s našim zvanjem.

 

I u kriznim trenucima?

Nakon smrti utemeljitelja uvijek dolazi do krize, jer primjećujemo naše ograničenosti, nema više Chiare Lubich, vidimo kako odlaze i njezine prve sljedbenice i sljedbenici, mi sami smo nikakvi, neka ostvarenja su na rubu održanja, imamo manje zvanja nego nekad. Napast je reći da ne možemo, da nismo na razini karizme. Naredni korak je razmišljanje da karizma nije istinita. To je velika napast. Treba, međutim, prijeći taj trenutak, izraziti ga, dati mu ime, pa i priznati da smo u mnogočemu pogriješili. Ako sakrijemo promašaj, nećemo nadići kušnju. Tek nakon što ga prepoznamo, možemo nastaviti hod s novim pouzdanjem, ne toliko u same sebe koliko u Boga. To je konačno nadilaženje autoreferencijálnōsti, jer više ne bismo smjeli reći da “mi” imamo odgovor ili da smo “mi” učinili to i to. Moramo proći tu kušnju kako bismo razlučili dar Božji od sebe i stigli dotle da kažemo: ne uzdamo se više samo u sebe, nego nadasve u Boga. Ja vidim da je Chiarina karizma življa no ikada.

 

[1] J. Moran, Fedeltà creativa – la sfida dell’attualizzazione di un carisma, Citta Nuova 2017.

 

 

Print Friendly