Kako prevladati prepreke koje nastaju zbog nesavršenosti našeg ili karaktera naših bližnjih, rana, nedostataka i prosudba? Chiara Lubich izložila je skupini prijatelja muslimana zamisao iz prvih vremena Pokreta fokolara.

Savez milosrdja

Jedno iskustvo života u prvom fokolaru bilo je primjena gesla “ljubi prvi”. Nama, maloj skupini djevojaka, nije bilo uvijek lako radikalno živjeti ljubav, osobito na počecima. Iako nošene posebnim Božjim darom, bile smo osobe poput drugih. Među nas i u naše odnose znala se uvući “prašina” i jedinstvo se moglo razvodniti.

Prve fokolarineTo se primjerice događalo kada bismo zamijetile nedostatke i nesavršenosti drugih i o njima sudile, pa bi uzajamna ljubav slabila. Da bismo to spriječile jednoga smo dana među nama odlučile sklopiti savez koji smo nazvale “savez milosrđa”.

Odlučile smo sve bližnje koje smo susretale – u fokolaru, u školi, na poslu itd. – svakoga jutra gledati kao nove, potpuno nove, ne sjećajući se njihovih nedostataka, sve prekrivajući ljubavlju.

To je značilo približiti se svakome s potpunom amnestijom u srcu, sa sveopćim oprostom. Bila je to teška obveza i preuzele smo je zajedno. Pomagala nam je biti uvijek prve u ljubavi, po uzoru na milosrdnog Boga koji oprašta i zaboravlja. Sada smo sigurni da kad ne bi bilo toga saveza i svakodnevnog praštanja, Pokret se ne bi proširio ni od Trenta do Rovereta, što znači da ne bi imao snagu potrebnu za širenje.

 

Chiara Lubich, Ljubav prema bližnjemu, na susretu prijatelja muslimana, Castel Gandolfo 1. studenoga 2002. (ulomak)

 

Print Friendly, PDF & Email