torta

 

Cvijetnica je. Svi smo u kući i nameće nam se pitanje: „Koga bismo danas mogli iznenaditi konkretnom ljubavlju?“

 

Odgovor je brz: „Naše susjede, obitelj s petero djece!“ Za nekoliko sati čokoladna torta bila je spremna za „pohod“. Bili smo ugodno iznenađeni kada smo iste večeri na Facebooku ugledali našu tortu i cijelu obitelj za stolom: „Hvala, torta je odlična“, pisalo je.

 

Bližio se Uskrs. „Koga još možemo obradovati?“. Susjeda s druge strane naše kuće, nakon prometne nezgode još uvijek teško hoda. Ubrzo smo ispekli i ukrasili još jednu tortu. Bili smo presretni kada smo saznali da su dio torte poslali jednoj rođakinji koja si nije uspjela ispeći kolač za Uskrs.

 

A dio naše uskrsne torte poslali smo u još jednu drugu obitelj, gdje se kolači ne peku baš često. Iste večeri nama je stigla polovica torte od obitelji s petero djece, s kojom smo započeli „slatku pustolovinu“.

 

Bili su to predivni osjećaji. Torte, i još drugi domaći specijaliteti, kružili su i povezivali nas. Pričali smo jedni drugima o radosnim i teškim trenucima ovog razdoblja izolacije zbog koronavirusa. Jedna se osoba pripremala za operaciju, drugoj je sin nedavno podigao kredit i sada ostao bez posla… Sve je to postalo „naše“, a molitva i odnos s Bogom postajali su sve  čvršći, vitalniji, u službi jedni drugih.

 

Print Friendly, PDF & Email