Na susretu u Križevcima svi su bili dobitnici, donatori i korisnici pomoći

solidarnost-na-daljinu-susreti-0614

“Moja obitelj našla se u teškoj situaciji. Roditelji su trebali podizati nas petero sestara i braće, a samo je otac radio. Ekonomska kriza uzimala je zamah i nije bilo pomoći ni s koje strane. A onda sam čula za spremnost nekih nepoznatih dalekih ljudi da nam pomognu…

Život je išao dalje, njihova pomoć nam je bila itekako važna. Kad sam završavala srednju školu, moj je otac dobio otkaz. Došao je u pitanje moj san – studij matematike. Samo pomisao na redoviti prilog mojih dragih kumova dala nam je sigurnost da se ipak mogu upisati na fakultet. Uz davanje instrukcija i sezonski rad uspjela sam privesti kraju svoj studij i sada završavam. Ne mogu opisati svoju zahvalnost…”

“Moja obitelj i nije toliko siromašna, a ipak su mi pomoć i podrška stigli s druge strane – od ljudi koje nisam ni poznavala. Danas imam svoju obitelj, radim, ali svejedno ne možemo spojiti kraj s krajem i trebam pomoć. To je takav apsurd… Nema riječi kojima bih mogla dovoljno zahvaliti…”

“Teško mi je govoriti, ne mogu ništa drugo reći do hvala za sve što ste učinili za mene…”

To su bila obraćanja članova nekoliko obitelji koje su kroz duže ili kraće vrijeme primale ili još uvijek primaju pomoć u sklopu međunarodnog projekta Usvajanja na daljinu Novih obitelji Pokreta fokolara. U nedjelju 1. lipnja u gradić Faro u Križevce stiglo je 25 donatora iz talijanskog grada Castelgoffreddo kako bi posjetili djecu i obitelji kojima šalju potporu, nekima već godinama. Među njima su mnogi žrtve Domovinskog rata i poraća te izbjeglice koje su se prije 20-ak godina nastanile u Hrvatskoj i nikada se nisu vratile svome domu. Usvojenici iz Bosne i Hercegovine nisu bili nazočni zbog velike udaljenosti, a neki od njih pogođeni su i poplavama. No poslali su svoje pozdrave i male znakove zahvalnosti svojim donatorima.

Netko bi mogao pomisliti da su ovi donatori imućni ljudi koji s lakoćom izdvajaju dio svog viška, no to nije tako. Naprotiv, pred nama su uglavnom osobe starije životne dobi, umirovljenici, koji izdvajaju ne zato što obiluju nego zato što žele dati. Preuzeli su brigu za djecu usvojenike i smatraju svojom obvezom ne uskratiti im onu malu potporu koja im toliko znači, a ni njima je nije uvijek jednostavno izdvojiti. Treba reći da i njihovu domovinu Italiju potresa velika ekonomska kriza pa je njihova gesta tim više vrijedna divljenja.

Iz njihovih riječi zahvale upućenih korisnicima pomoći proizlazi da su i oni dobitnici. Tako je zahvalnost upućivana s jedne i druge strane, popraćena obilnom dozom ganuća što ga je izmamilo jedinstveno iskustvo ljudske solidarnosti, bratske blizine, ali i diskrecije i povjerenja, baš kao u jednoj obitelji.

 

Đina Perkov

Print Friendly, PDF & Email