Una immagine della campagna contro il cyber bullismo, per la sicurezza dei minori su Internet e sui nuovi media presentata a Roma, 5 febbraio 2013. "Per dare una risposta al cyber-bullismo dovremmo cominciare a parlare di cyber-education. La scuola italiana ha la necessit‡ di avviare, fin dalle elementari, un processo educativo: dobbiamo dare ai ragazzi gli strumenti per poter vivere in questa societ‡ pi˘ liquida". CosÏ il ministro dell'Istruzione, Francesco Profumo, in occasione della presentazione, oggi al Convitto nazionale Vittorio Emanuele II di Roma, del progetto "Generazioni connesse", che promuover‡ in oltre 200 scuole interventi di sensibilizzazione e formazione per la sicurezza in rete. ANSA/MIUR-HO-EDITORIAL USE ONLY

 

Upozorenja roditeljima nesmotrenima pred opasnošću koja se širi

 

Sto trideset milijuna djece u svijetu zahvaćeno je različitim oblicima nasilja. U Italiji polovica dječje populacije! To znači da svako drugo dijete, ponekad već u vrtiću, trpi ili je trpjelo neki oblik nasilja. Netko bi mogao reći da je adolescentski nemir postojao oduvijek. Ali danas je taj problem dosegnuo nezamislive razmjere: mobiteli, društvene mreže, Internet… učinili su laganim, gotovo običnim nasilno ponašanje, naglašavajući još više ovu pojavnost.

 

Prema mišljenju Francesce Maisano, psihoterapeutkinje evolucijske psihologije koja je s Lucom Bernardom u Dobi nasilnika (Sperling end Kupfer) progovorila o navedenim podacima – osnovni uzrok takva stanja je nedostatak pozitivnih uzora ponašanja i neprihvaćanje općeprihvaćenih pravila u životu mladih danas. Mnogi roditelji nemaju vremena, previše su popustljivi ili previše strogi, ne razgovaraju (niti međusobno niti s djecom) svađaju se pred djecom i na kraju rastaju. Kako mlada osoba može steći osjećaj društvene ili moralne odgovornosti? Učitelji ponekad pred cijelim razredom ponižavaju učenike nepotrebnom silovitom retorikom, uskraćujući im tako još jedan mogući odgojni model. U konačnici, ni društvo ne pomaže. Vrijedan je onaj koji pobjeđuje pod svaku cijenu. Rezultat te krize uloga je opća obeshrabrenost koja se odražava na mladima, izgubljenima i prepuštenima samima sebi. Osim toga, djeci se od rane mladosti u ruke daju mobiteli ili tableti s kojima im se – često bez roditeljskog nadzora – omogućuje pristup Internetu na kojem bez mogućnosti prosudbe upijaju golemu količinu agresivnosti, nasilja i pogrešnog način života (pogledaj rane sexstinga, ponude filmova s jasno izraženim seksualnim sadržajima i gotovo pornografskim izlaganjem svojega tijela).

 

20081118-PONTEDERA (PISA)-SOI- GIOVANI: RAPPORTO; BULLISMO E' EMERGENZA, VITTIMA 1 SU 4. Tre ragazzi fotografati questa sera a Pontedera. Oltre un quarto dei bambini afferma di essere stato ripetutamente vittima di brutti scherzi (27,8%), a cui seguono le provocazioni e le prese in giro (26,6%) e le offese immotivate (25,6%). E' quanto rileva il rapporto Eurispes-Telefono Azzurro per quanto riguarda il bullismo. ANSA/FRANCO SILVI /DC/DIB

ANSA/FRANCO SILVI /DC/DIB

Nasilnik

“Što sam bio nasilniji, imao sam više prijatelja, a to je uvijek bolje nego biti nezamjetljiv i biti bezvrijedan”. Nasilnik u svojoj bahatosti izlijeva i mijenja u agresivnost nagomilan bijes u obitelji ili u siromašnoj četvrti u kojoj živi.

Obično je riječ o adolescentu koji uživa drogu ili kanabis, živi od straha i zastrašuje. Ili je pak tjeskoban i nesiguran, a služi se nasiljem kako bi privukao pozornost. Iako je nasilnik i dijete kojemu je “potrebna pomoć”, osjeća veliku emotivnu nestabilnost koju nitko nije slušao ili volio u pravom trenutku.

 

Nasilnica

Nasilje među djevojčicama je podmuklije, skrivenije, neizravno, verbalno, iako je u porastu i fizičko nasilje (pogledaj “tvrde” ženske modele koje predlažu filmska industrija, društvene mreže, TV i slično). Nasilnica je “pametna djevojka” kojoj se čak i odrasli dive, vrlo ju je teško razotkriti, ali sije strah. Nema milosti, nema empatije: “Kad nisi čvrst, drugi te ne doživljavaju i gaze.” Ali i ona je u konačnici sama i žalosna od rane mladosti, od vrtića.

 

Žrtve

Najugroženije su sramežljive, nesigurne i osjećajne osobe, osobe s tjelesnim nedostacima ili teškoćama u ponašanju – i to djeca od 11 do 13 godina. Ismijavana, ponižavana i vrijeđana od vršnjaka, žrtva gubi samopoštovanje, uvjerava se da je sâma na svijetu i da zaslužuje sve što joj se događa. Ne razgovara s roditeljima zbog straha da će ih razočarati ili da će joj uskratiti pristup društvenim mrežama. Reakcija na pritisak koji osjeća 24 sata izaziva različite oblike samoranjavanja. “Umorna sam od života, mrzim se, gadim se sama sebi. Sramim se. Samo kad se režem osjećam se slobodnom”. Često nasilje čine upravo najbliži prijatelji ili prijateljice kojima se povjerila i otvorila.

 

Roditelji

Pred nasilnim ponašanjem većina prijatelja u razredu ne zauzima stajalište već pokušava izbjegavati počinitelje. Roditelji (i učitelji) morali bi primijetiti da nešto nije u redu. Dijete-žrtva je ljutito, ne prihvaća pravila, popušta u učenju, pojavljuju se psihosomatski simptomi, glavobolje, nesanica, tjeskoba. Najčešća je pogreška roditelja da u želji za pronalaskom rješenja, dijete upišu u drugu školu. Taj “bijeg” će samo povećati i onako poljuljano i nedostatno samopoštovanje djeteta. Teškoće će se ponoviti i u novoj sredini. Ali potrebno se suočiti s problemom. Dobro se dogovoriti s učiteljem i angažirati cijeli razred, tražiti pomoć stručnjaka. Kako bi se djetetu vratilo samopoštovanje, potrebno je vrijeme, puno vremena. Nadasve, valja s djecom razgovarati, razgovarati, razgovarati…

 

Pomoć

Radosna je vijest da je djecu moguće izliječiti – i nasilnike i žrtve. Često roditelji ne uspijevaju prihvatiti činjenicu da su im sin ili kći nasilnici. Ali potrebno se prihvatiti posla, tražiti pomoć stručnjaka, udružiti se s drugim roditeljima, odgojiteljima, društvom. Možemo se obratiti za pomoć specijaliziranim centrima, ali važno je to učiniti žurno. Ne dopustimo da naraste broj žrtava nasilja koji su iz očaja prisiljeni ubiti se.

 

G. Meazzini

 

Print Friendly, PDF & Email