GERUSALEMME-FILO-SPINATO

 

Nakon terorističkog napada na Izrael, užasa zbog rasplamsanog nasilja, vala straha koji je potresao dva naroda, tjeskobe za taoce i neizvjesnosti za sudbinu naroda Gaze donosimo vijesti zajednica Fokolara u Svetoj Zemlji i svjetski poziv na molitvu i post za mir 17. listopada

 

 “Napustili smo svoje domove i svi su se kršćani sklonili u crkve.”

 

Te su riječi kratka poruka koju smo jutros dobili od nekih članova zajednice fokolara u Gazi; to su zadnje vijest od njih.

Prema riječima oca Gabriela Romanellija, župnika katoličke župe Svete Obitelji u Gazi, u pojasu Gaze još uvijek živi 1017 kršćana. Među njima je i više članova Pokreta fokolara s kojima je komunikacija otežana i sve rjeđa.

Unatoč tome, posljednjih dana kružila je poruka jedne od njih u kojoj zahvaljuje svima na blizini i molitvama koje su stigle do male zajednice u Gazi.

„Dali ste mi snagu da ne pokleknem pred zlom – piše – da ne sumnjam u Božje milosrđe i da vjerujem da dobro postoji. Usred svake tame postoji skriveno svjetlo. Ako ne možemo moliti, molite vi; mi prikazujemo i tako je naše zajedničko djelovanje zaokruženo. Želimo vikati svijetu da hoćemo mir, da nasilje rađa nasilje i da je naše povjerenje u Boga veliko. Ali ako nas Bog pozove k sebi, budite uvjereni da ćemo s neba nastaviti moliti s vama i još jače ga preklinjati da se smiluje svome narodu i vama. Mir, sigurnost, jedinstvo i sveopće bratstvo, to je ono što želimo i to je Božja i naša volja.“

 

Margaret Karram: usred mržnje, vijesti o bratstvu

 

Treba imati hrabrosti reći ovo danas dok užas i nasilje zauzimaju sav medijski prostor, ali to nije jedina vijest. Postoje vijesti koje se manje izvikuju, ali se ne daju ušutkati, poput svjetske molitvene mreže koja djeluje na svim stranama svijeta, bez obzira na vjerska uvjerenja i opredjeljenja, zajedno s gestama i riječima bratstva. Izjavila je to jučer Margaret Karram, predsjednica Pokreta fokolara, na uobičajenom brifingu u Vatikanskom tiskovnom uredu, na marginama Sinode Katoličke Crkve, na kojoj sudjeluje kao posebna gošća.

“Prijatelji Židovi u Izraelu koje poznajem – kaže ona – zvali su mene, Arapkinju i Palestinku, govoreći da su zabrinuti za ljude koji žive u Gazi. Meni je to jako lijepo. Svi znaju za negativne priče između ova dva naroda, ali mnogi ljudi, mnoge organizacije rade na izgradnji mostova, a nitko o tome ne govori. Govori se samo o mržnji, podjelama i terorizmu. Time se stvaraju kolektivne slike o ova dva naroda koje ne odgovaraju stvarnosti. Ne smijemo zaboraviti da i danas mnogi ljudi rade na izgradnji mostova. To je sjeme posijano, čak i u ovom teškom času.“

 

Od prijatelja Židova: stvorimo molitvenu zajednicu

 

Kao potvrda toga, iz jednog mjesta u okrugu Tel Aviva, prijateljica Židovka nam piše:

„Ako ste u kontaktu s prijateljima Fokolarima u Gazi, prenesite im moju ljubav i blizinu. Nadam se da su svi na sigurnom. Ovih dana sam kod kuće sa svojom obitelji. Škole su zatvorene, a mi se držimo blizine skloništa. Naše chat poruke su stalni niz poziva za pomoć i ponuda pomoći izbjeglim obiteljima, vojnicima i njihovim obiteljima. Tu su i molbe za pomoć oko sprovoda, da se mrtvima oda dolična počast. Čini se da su svi mladi pozvani natrag u borbu, pa strahujemo za svoje prijatelje i rodbinu. Bojimo se onoga što je pred nama. Pokušavam zaštititi svoju djecu od straha, ali naš užas je beznačajan u usporedbi s onim što se dogodilo našoj braći i sestrama na jugu. Mislim na svoje arapske prijatelje u Izraelu koji bježe u skloništa poput nas. Nastojim se moliti u isto vrijeme kao i moj prijatelj musliman, kako bismo bili zajednica molitve, iako nas mnogo toga dijeli. Cijenim što ste s nama, zajedno, cijenim vašu molitvu više nego što to mogu izraziti.”

 

Što možemo učiniti?

 

Na konferenciji za novinare Margaret Karram povjerila je kako proživljava bol i tjeskobu za svoj narod, s obje strane: „Pitala sam se što ja radim ovdje? Ne bih li sada trebala učiniti nešto drugo za promicanje mira? Ali tada sam u sebi rekla: i ovdje se mogu pridružiti pozivu pape Franje i molitvama svih. S ovom braćom i sestrama iz svih krajeva svijeta mogu od Boga tražiti dar mira. Vjerujem u snagu molitve.“ Potom je govorila o akciji ‘Dosta ratova!!! GRADIMO MIR!’ koju su djeca i mladi Pokreta fokolara pokrenuli zajedno s udrugom „Živimo mir“ (Living peace). Oni pozivaju svoje vršnjake na molitvu za mir u 12 sati, svaki dan i u svakoj vremenskoj zoni svijeta; zatim im predlažu da ispune dan gestama koje grade mir u srcu svakoga i u njihovoj sredini; pozivaju da se šalju poruke podrške djeci, tinejdžerima i mladima u Svetoj zemlji i potiču ih da traže od vlada svojih zemalja da učine sve kako bi se postigao mir.

Pokret fokolara prihvaća poziv jeruzalemskog latinskog patrijarha kardinala Pizzaballe da 17. listopada bude dan posta i molitve za mir. On predlaže: „Organizirajmo molitvu s euharistijskim klanjanjem i molitvom krunice Blažene Djevice Marije. Iako vjerojatno u mnogim dijelovima naših biskupija prilike neće dopustiti velika okupljanja, moguće je organizirati jednostavne i trezvene zajedničke molitve u župama, redovničkim zajednicama i obiteljima.“

 

 

 

Print Friendly, PDF & Email