Na barci

 

Chiara Lubich objašnjava ulogu Pokreta fokolara u dijalogu, na putu prema jedinstvu. Poput barke on plovi vođen dahom Duha Svetoga.

 

Kad sam jednom bila kod Svetoga Oca, postavila sam mu ovo pitanje: „Kako Vi vidite naš Pokret?“. Odgovorio mi je: „Kao ekumenski pokret“.

 

[…] Tako je. Naš Pokret je ekumenski. Njegov je cilj ostvarenje Isusove oporuke: „Da svi budu jedno“[1].

 

Proizišao je iz karizme jedinstva i ona ga pokreće.

 

Pokret je stoga nastao ne voljom nekog muškarca ili žene, već voljom Duha Svetoga, djelitelja karizmi.

 

[…] Unutar ekumenskog pokreta koji se u novije vrijeme osobito razvio u kršćanstvu, svoje mjesto sigurno imamo i mi.

 

Ali s kojim zadatkom?

 

Da damo svoj doprinos. Koji? Veliki, mali, odlučujući, osnovni, sporedni…?

 

Ne znamo. Ali jedno je sigurno: Bog zna.

 

[…] Često mi se upućuju pitanja vezana uz ekumenizam. Pitaju me kakva je situacija na tom području u svijetu, kako je kod nas; što se očekuje; koliko treba čekati; što treba učiniti da se ubrza vrijeme…

 

Što treba učiniti – to žele znati.

 

Bog nas je postavio u ovo Djelo kao na neku barku koja plovi vodama vremena prema nama nepoznatoj luci.

 

Nismo mi ti koji ju pokrećemo. Duh Sveti nam svojim božanskim dahom pokazuje različite faze puta do kojih treba doći.

 

Isprva nam je pokazao kakav duh moramo imati […], u koje obzore gledati i za koje raditi: veće jedinstvo u Katoličkoj crkvi, s drugim kršćanima itd.

 

[…] Naša je dužnost ostati tamo na barci, na mjestu koje nam je odredila Providnost, dobro utvrđeni na svom položaju, da nas ne odnesu valovi mora ovoga svijeta.

 

Ostanimo čvrsto tamo, potpuno aktivni u volji koju je Bog oduvijek zamislio za nas, kako barka ne bi dobivala udarce, već sigurno koračala prema onome što mi ne poznajemo, ali u što vjerujemo, što je beskrajno lijepo i izuzetno korisno za širenje Kraljevstva jedinstva na zemlji.

 

Ostanimo tamo čak i ako ne doživimo taj čas […], jer nakon nas će drugi preuzeti naše mjesto i mi s njima možemo jednoga dana zahvaliti Bogu što nas je učinio sudionicima izgradnje njegova Djela na zemlji, izuzetno korisnoga (jer je Njegovo) za sveopći ekumenizam.

 

[…] Slijedimo Boga. Brzo. Barka ide. Ostanimo na svome mjestu čvrsto se držeći sadašnjeg trenutka. […]

 

Chiara Lubich

 

 

(na telefonskoj konferenciji 28. rujna 1995.)

 

 

[1] Usp. Iv 17, 21

 

 

Print Friendly, PDF & Email