Iz iskustava mnogih obitelji s kojima smo došli u kontakt u svom bračnom i profesionalnom životu izvukli smo poticaje koji bi mogli biti korisni roditeljima i djeci. Obraćamo se nadasve roditeljima. Oni su prvi odgovorni za odgoj djece, na njima je da ih razumiju i da preuzmu inicijativu. Jedan se dio odnosi samo na njih i nitko ih ne može zamijeniti.
Ipak, i mladi moraju uložiti napor kako bi prevladali suprotstavljanja s odraslima, u skladu sa svojom dobi, svijesti i zrelosti.
Prepoznali smo deset sljedećih pravila:
1. Potrebno je kontrolirati svoju emotivnost i ne gubiti strpljenje. Često nije lako jer nas uhvati iznenada – ne očekujemo određenu reakciju i uhvati nas srdžba. U tom slučaju trebamo imati hrabrosti prihvatiti svoju pogrešku i ispričati se.
No trebamo biti pozorni na lažnu strpljivost. Ona nije toliko plod ljubavi, koliko straha i slabosti.
2. Zauzeti stav slušanja, pa i kada drugi govori povišenim tonom i agresivnim prizvukom. Uvijek bdjeti kako bismo uočili onaj nepredvidivi trenutak kada dijete dobije volju razgovarati i otvoriti se.
3. Izbjegavati predrasude. Roditelji poznaju djecu od malena, pa postoji opasnost da u njima ne prepoznaju promjene. I djeca mogu imati predrasude prema roditeljima.
4. Ne koristiti učiteljski ton. Više puta roditelji iskoriste trenutak suprotstavljanja s djecom za propovijed. Ako postoji mogućnost da se govori mirno, bolje je ispričati nešto o sebi, neko svoje iskustvo.
5. Ne dopustiti da nas uvjetuje agresivnost drugoga. Ne dopustiti da nas zastraši provokacija, reagirati s fleksibilnošću i nježnošću, što omogućuje da se uputimo ususret drugome sve do granice mogućega, poput trske koja se savija a ne slama.
6. Ne biti podrugljivi. Ponekad pred nekim sukobom koristimo ironične tonove ili se nadmoćno nasmiješimo. Međutim, riječi druge osobe treba uvijek uzimati ozbiljno.
7. Koristiti prostore šutnje. U nekim je slučajevima bolje ostati u šutnji kako bismo se kasnije, kada se smirimo, u prikladnom trenutku vratili na temu.
8. Ne uvjeravati pod svaku cijenu. Suprotstavljanje o vrijednostima najteže je riješiti. Roditelji se moraju pripremiti na to da djeca vjerojatno neće učiniti ono što bi oni željeli. Važno je također imati hrabrosti propitkivati svoje stavove. Život mora biti usmjeren na stalno traženje.
9. Uvijek vjerovati u drugoga. Ponekad je sukob s djecom takav da oni odu od kuće i dugo se vremena ne jave niti dođu. Pravi stav je, kroz ponašanje oca, zadivljujuće izrazio Isus u prispodobi o izgubljenom sinu. To je stav vremenski neograničenog iščekivanja i prihvaćanja.
10. Započinjati uvijek, zajedno. Imati hrabrosti svakoga dana uvijek iznova tkati niti neprekinutog odnosa, ne gubeći nikad nadu da neki slomljeni odnos može opet oživjeti. Darivanje u zajedništvo poteškoća koje smo susreli u odnosu ponekad može biti od velike pomoći da bismo razumjeli što učiniti, ne isključujući mogućnost da u nekim slučajevima može biti potrebno prihvatiti pomoć stručne osobe.

———————

Franko je konačno uspio položiti onaj tako teški ispit. Jedva je čekao da se vrati kući kako bi rezultat priopćio roditeljima. Bio je radostan, pun živosti i stalno mu je dolazilo da zviždi melodiju jedne pjesme koju je često slušao tijekom ljeta.
Pokucao je nestrpljivo na vrata kuće. Otvorila mu je majka. U kuhinji je već bilo pripravljeno za ručak, a otac je sjedio za stolom, hladan i turobnog izgleda. Franko se sledio. Nestala je sva njegova radost. Pred takvim licem nije imao hrabrosti ništa reći. Stigla je obavijest o prometnom prekršaju! Ni ne čekajući da sin uđe u kuhinju, otac je počeo vikati: “Kako voziš? Zar ne znaš da postoje pravila koja treba poštivati? Otkad hodaš s onom djevojkom potpuno si izgubio glavu!”
Franko nije izdržao, izgubio je strpljenje. Položeni ispit prešao je u drugi plan i izgubio je kontrolu nad sobom. Došlo je do pravog sukoba.
Nakon nekoliko sati koje je proveo zatvoren u svojoj sobi, shvatio je da je pogriješio, da je rekao suviše riječi protiv oca. Želio je započeti iznova, zamoliti ga za oproštenje, ali nije uspio. Onda je otišao u kuhinju i pripremio kavu. I kod oca je srdžba bila već splasnula. Introvertirani oboje, nisu uputili jedno drugome ni riječi, nisu se izričito ispričali, ali svejedno su povezali pokidane niti međusobnog odnosa.
———————

Print Friendly, PDF & Email