Susret ljubavi, dijaloga i jedinstva

Danas s pravom mogu reći da me Bog neizmjerno voli kada mi je omogućio da budem prisutan na susretu koji neću zaboraviti nikad u životu, susretu prave ljubavi, dijaloga i jedinstva.

Od 17. do 20. ožujka u Rimu, prigodom šeste obljetnice Chiarine smrti, susreo sam se s oko 250 predstavnika 8 velikih religija iz više od 30 zemalja svijeta. Imao sam priliku doživjeti najbolje vrednote različitih ljudi i vjera na jednom međureligijskom festivalu ljubavi i jedinstva.

Na tom se susretu na najbolji mogući način ostvario Chiarin duh: “budite obitelj”, “gdje je ljubav, tamo je Bog”, “sveopće bratstvo” itd.

Kako inače objasniti zajedničko sudjelovanje vjerskih znanstvenika kršćanske, muslimanske, židovske vjere, te budiste, sikhe i druge, samo s jednim ciljem: preko vjerskog pluralizma pokazati konkretnu ljubav, bratstvo u dijalogu i jedinstvo, a sve to temeljeno na Chiarinom idealu.

Zamislite atmosferu u kojoj profesor sa sveučilišta iz Jordana, muslimanske vjere, priznaje da je studirajući Chiarin ideal otkrio najbolje vrednote ljubavi i jedinstva u svojoj vjeri. Rabin iz Jeruzalema doznao je da je dijalog milost Božja za ljude i da je to najbolji mogući način za rješavanje svih problema, uzimajući kao primjer i sukobe između Židova i muslimana. Ili kako razumjeti budista koji kada spominje Chiaru kaže “mama Chiara”, aludirajući na majčinsku ljubav; ili kad znanstvenica sa sveučilišta u Indiji kaže: “U Loppianu sam vidjela Gandijevu misao na djelu”. Kako objasniti dr. Amera kad kaže: “Ja sam ovdje završio doktorat radosti”, itd. Neizmjerna ljubav, tolerancija, dijalog i jedinstvo.

Kao dugogodišnji profesor sveučilišta u Skopju doživio sam neizmjerno bogatstvo u svojim osobnim i profesionalnim saznanjima. Charin je duh ljubavi: biti dar jedni drugima; dijalog nije samo prijateljstvo, nego i ulazak u bit drugoga; za mijenjanje stvarnosti treba mijenjati sebe (preko ljubavi, vjere, edukacije…); vjera u čovjeka je vjera u Boga; što više upoznamo brata-više se približavamo Bogu. Takvu praktičnu filozofiju ljubavi do sada nisam mogao naći ni u jednoj pedagogiji koju sam studirao. To neizmjerno bogatstvo prenijet ću svojim studentima, kao i na raznim znanstvenim kongresima i simpozijima iz pedagogije. Vrednote ljubavi i jedinstva prema Bogu i bratu treba ugraditi u postulate pedagogije zajedništva kao jedino rješenje za budućnost znanosti i čovječanstva.

Mi koji smo bili na tom susretu i to doživjeli pozvani smo dobro proučiti Chiarinu filozofiju ljubavi i jedinstva. Te ideje trebamo pronaći i u našim vjerama te ih primijeniti tamo gdje živimo i gdje radimo. Ovaj nam je susret potvrdio da ih ima u izobilju.

 

Aziz Shehu, Skopje

 

 

Veliki Božji projekt

 

Najviše me se dojmilo kada je jedna mlada djevojka iz Palestine govorila o teškom životu bez mira, o neizvjesnosti i strahu, a poslije nje je židovski rabin govorio o rušenju zidova. Teolog islamskih znanosti iz Jordana džihad je tumačio kao obrezanje srca a to se potpuno poklopilo s riječima sv. Pavla.

Naš centar u Castel Gandolfu je i hotel i crkva. U toj crkvi su se vršili obredi raznih vjera, a ta različitost bila je prava ljepota ljudskog raja – glasovir gdje su sve note bile skladno složene i slijevale se u jednu kompoziciju. To je ljubav Katoličke crkve i Pokreta fokolara koji su nam pokazali ostvareno “Da svi budu jedno”.

Chiarin ideal nama muslimanima je omogućio da čitamo Kur’an Božjim očima i da ga pravilno tumačimo.

Mene su izabrali da budem u delegaciji koja je išla na audijenciju kod pape Franje, što je bila i moja iskonska želja. No za to su zaslužni kao prvo moja učiteljica Chiara, moji Slovenci, Hrvati i na kraju Makedonci. Zato je moja stisnuta ruka papi bila ruka svih nas.

Svjetski dijalog među religijama je veliki Božji projekt u kojemu svi trebamo sudjelovati.

 

Azir Selmani, Skopje

 

Sanjali smo

 

Na privatnoj audijenciji kod Pape Franje našu malu skupinu je predstavljao Azir iz Makedonije, koji je kroz suze svjedočio o svom najsretnijem trenutku kad je stisnuo Papinu ruku te nam je prenio njegove riječi da nikad ne trebamo posustati na putu prema Bogu.

Svijet kakav smo poznavali i kakav nam se kroz medije nameće  je prerastao u nešto drugačije jer smo gledali srcem jedni u druge. Moj se prijatelj Eldin sjetio pripovijetke Ive Andirća u kojoj opisuje kako je sotona želio napakostiti ljudima i iz mržnje je kandžama rasparao zemlju kako bi razdvojio ljude koji su do tada sretno skupa živjeli. Vidjevši to Svevišnji se sažali na narod koji je volio te pošalje anđele da svojim krilima naprave mostove kako bi pomogli ljudima živjeti skupa blagoslovivši sve osobe koje grade mostove. U islamskoj narodnoj predaji gradnja mosta se smatra jednim od najvećih sevapa, tj. dobrih dijela koje osoba može uraditi. Simbol dijaloga je svakako most koji nam je nekada teško izgraditi, ali kad uzmemo u obzir što ima za posljedicu taj most, onda moramo s velikim zadovoljstvom prihvatiti ulogu mostograditelja.

Mogu slobodno reći da sam tih pet dana živio pred vratima raja. Vidio sam sve ono što nisam do sada: da različitosti i podjele gube svoj smisao u ljubavi, da se svaka barijera kida uzajamnom ljubavlju, vidio sam ljubav žene koja je zapalila srca cijelog svijeta. Bili smo oslobođeni svih naših predrasuda i očekivanja, u punini naše ljubavi, živjeli smo sadašnji trenutak u Njegovoj nazočnosti, bili smo ujedinjeni. Chiara nas je zadnji dan nakon predavanja na sveučilištu Urbaniana odvela na večeru i, iako nije bila fizički s nama, dala nam je sve i omogućila nam da živimo njezin savršeni san. Da! Sanjali smo i nismo se htjeli probuditi!

 

Stanislav Stijepić, Sarajevo