7 prosinca

 

Svojim bezuvjetnim “da” Bogu Chiara Lubich napravila je jednostavnu i revolucionarnu gestu koja i dalje generira život, djela i kulturu

 

Dana 7. prosinca 1943. Chiara se daruje Bogu zauvijek. Mladima Pokreta fokolara godine 2002. ispričala je da toga hladnoga jutra prije 75 godina nije imala nakanu bilo što utemeljiti. Rekla im je: “Vjenčala sam se s Bogom! Sve sam očekivala od njega.”

 

Danas je preko dva milijuna osoba prigrlilo njezinu duhovnost koja je prešla zemljopisne i kulturalne granice. Što se događa kada na svom životnom putu netko susretne duhovnost Chiare Lubich? Upitali smo to Mariju Celeste iz Argentine i Artura Ngoyija iz Konga (vidimo ih na slici).

 

Maria Celeste, nastavnica: “Susrela sam se s Pokretom fokolara za vrijeme vojne diktature u mojoj zemlji. Moj je brat u svojoj dvadeset i četvrtoj godini bio otet i potom ubijen, a moja je obitelj bila shrvana bolom. Upravo sam tada upoznala skupinu mladih Pokreta fokolara. Govorili su mi o bolnom vapaju Isusa na križu s kojim mogu sjediniti svoju bol. Pronašla sam snagu i oprostila ubojicama mojega brata i odabrala sam prionuti uz poziv da ljubim sve, baš kako je to Isus činio. Profesionalno sam se posvetila podučavanju mladih s poteškoćama, ne samo zato da im pomognem izgraditi kulturne temelje, nego i zato da bih im vratila dostojanstvo i poštovanje. Danas se više ne osjećam samo Argentinkom niti Amerikankom s juga, nego pripadnicom nove kulture koja drugu i drugačiju osobu gleda kao brata i koja iščitava povijest kao put prema ostvarenju sveopćega bratstva.”

 

Arthur_MCeleste-600x571Arthur, liječnik: “Upravo sam tada izgubio nekoliko prijatelja u jednoj nesreći koja je i mene zahvatila. Bio sam slomljen. Baš u to vrijeme čuo sam za Chiaru i kako je ona otkrila Božju ljubav upravo u besmislu Drugoga svjetskog rata. Želio sam da i moj život bude vođen evanđeljem. Tako sam izabrao ne popuštati ucjenama korupcije, što je uobičajeno u mojoj zemlji, i raditi kao liječnik prvenstveno za dobro pacijenata. Godine 2007. proživljavao sam jedan od najtežih trenutaka u svojemu životu. Moj stariji sin poginuo je u jednoj nesreći. U afričkoj kulturi takav je događaj podložan mnogim tumačenjima. Netko mi je savjetovao da se razvedem, netko da napustim posao i zemlju itd. Samo sigurnost u ono čemu me Chiara naučila, tj. da i dalje ljubim, pomogla mi je prevladati ovu kušnju i vratiti mir u obitelj. Želim zahvaliti Chiari što je donijela duhovnost jedinstva i na afrički kontinent.”

 

 

Print Friendly, PDF & Email