Emmaus s mladimaIntervju s Marijom Emmaus Voce – 2. dio.

Odgovor na posljednje pitanje o utjelovljenju karizme jedinstva u Francuskoj ima opću vrijednost i predstavlja dragocjenu smjernicu na početku nove radne i školske godine.

Međuvjerski dijalog

Vratimo se međuvjerskom dijalogu. U svijetu se osjeća ozračje krize identiteta. Širi se ekstremizam, osobito između kršćanstva i islama. Kakav doprinos može dati Pokret fokolara međuvjerskom dijalogu?

Emmaus: Taj doprinos članovi Pokreta upravo daju u mnogim zemljama svijeta, kroz uzajamno prihvaćanje, uzajamno slušanje, kroz sposobnost da se stave u kožu drugoga, osobito da pomognu u nadilaženju straha, jer mislim da nadasve Europa proživljava ove trenutke s velikim strahom, ali strahom s obje strane. Muslimani što dolaze u Europu jako se boje ovoga svijeta koji ih prihvaća, kako sa stajališta identiteta, jer se boje da ih ne potopi većina drugačija od njih, tako i sa stajališta agresije koju osjećaju u narodu gdje dolaze, bojazni toga naroda zbog njihova dolaska.

S druge strane dugogodišnji Europljani pred dolazećim muslimanima osjećaju veliki strah. Boje se da će izgubiti radna mjesta, da će ih brojčano premašiti muslimanske obitelji. To su strahovi. A sa strahovima nigdje ne stižemo, sa strahom ostajemo uvijek podijeljeni, podižemo obrambene zidove.

Samo odgoj za ljubav, odgoj za prihvaćanje s jedne i s druge strane može pomoći u nadilaženju tih strahova, jer svijet posvuda ide prema multikulturi i multietničnosti. Ne možemo misliti da ćemo se vraćati natrag, da će se islamska mnoštva vratiti u svoje zemlje. Moramo misliti da ćemo i dalje živjeti zajedno. Zato treba otkriti načine kako živjeti zajedno, prihvaćajući različitosti, uzajamno poštujući prava i dužnosti. U tome svi mogu pomoći i mislim da Pokret fokolara također može pomoći duhovnošću ljubavi, prihvaćanja, poistovjećivanja s drugima, uzajamnog povjerenja. Može dati doprinos i daje ga jer mi imamo razna iskustva s migrantima, što sve čine članovi Pokreta da bi ih prihvatili, da bi se oni osjećali kao kod kuće, upravo zato da bi stvarali prijateljske veze. Možda je to malo, ne u smislu male važnosti nego malog broja osoba koje nešto počinju raditi zajedno, ali može dati signal za preokret, preokret prema bratstvu, a bratstvo nadilazi vjersku pripadnost i pripadnost narodu, ono priprema novi svijet.

 

14155319502_fbfe828b5d_oJedna kršćanska djevojka, pripadnica Pokreta fokolara iz Francuske, prešla je na islam. Ima takvih slučajeva među našim obiteljima. Što mislite o ovakvim obraćenjima kojih u nekim sredinama u Francuskoj ima sve više, iako su sve to još marginalni slučajevi?

Emmaus: Ja mislim da se moramo upitati jesmo li dali pravo kršćansko svjedočanstvo osobama koje u jednom trenutku napuštaju kršćanstvo. Mislim da to ovisi o nama, da ljudi napuštaju jer nisu imali pravi kršćanski identitet, možda nisu imali baš dobre korijene iako su bili GEN, a u vjerskom izražavanju islama našli su nešto što ih je oduševilo. No to je zato što nisu upoznali pravo kršćanstvo i evanđeosku radikalnost.

 

Utjelovljenje

Što mislite o razvoju (u smislu utjelovljenja) karizme jedinstva u Francuskoj?

Emmaus: O Francuskoj ćete mi reći vi! Reći ćete mi vi Francuzi vašim iskustvom utjelovljenja u Francuskoj, u smislu da je u svakoj zemlji utjelovljenje uvijek uvjetovano sredinom, lokalnim, recimo tako. I nama je drago što je tako, jer ne smijemo omasoviti načine, ne smije to biti u svakoj zemlji jednako. Stoga Francuska mora naći svoj način izražavanja težnje za bratstvom – koje je uostalom i krenulo iz Francuske – treba naći svoj način svjedočenja bratstva, naravno uz poštovanje prava ali i uz poštovanje dužnosti, otvarajući se i shvaćanju drugih, da to doista bude shvaćanje, a ne samo pozornost prema drugima. I pozornost, i poštovanje, ali druge zemlje imat će drugačije putove.

No ja mislim da je zajednički put upravo svjedočanstvo, svjedočanstvo ove korjenitosti evanđelja, što od nas traži da činimo korake prema drugima kao osobe, kao skupine i kao narodi.

Tako će i biti, kažem biti jer postoji načelo ovoga ostvarenja, ali i zato što postoji Djelo Marijino, a Djelo Marijino je upravo ovo: nositi utjelovljenog Isusa, Isusa koji živi u konkretnim situacijama.

 

Print Friendly