FranicFocST m

Sjećanje na splitskog nadbiskupa mons. Franu Franića, prijatelja Pokreta fokolara, deset godina nakon njegove smrti 17. ožujka 2007. u 95. godini života, 71. svećeništva i 57. biskupstva. Donosimo sažetak njegovih riječi upućenih žiteljima gradića Faro u Križevcima za njegova posjeta 1. lipnja 1999.

 

 

Susret

 

Pokret fokolara osjećam i pratim s ljubavlju od godine 1960. Odmah sam u njemu prepoznao prisutnost Duha Svetoga. Te sam godine prvi put nakon desetogodišnje biskupske službe mogao doći u Rim da se oporavim od sedmomjesečne bolesti, jer me prije tadašnja vlast nije puštala. Boravio sam po zagrebačkim bolnicama i dva puta visio između života i smrti. U veljači, na dan smrti kardinala Stepinca, zazvao sam ga čim sam saznao da je umro i popodne više nisam imao temperaturu. Budući da sam primao sve moguće lijekove, može se pomisliti da se to slučajno dogodilo baš na taj dan. Ali za mene to nije bilo slučajno. Ostao sam još više privržen tom blaženom mučeniku.

Nakon oporavka u Rimu sam pisao desetogodišnji izvještaj o Splitsko makarskoj biskupiji na latinskom jeziku, jer sam ga poznavao bolje nego talijanski. Napisao sam 100 stranica izvještaja rukom i trebalo je to prepisati. Naišla su tri mladića, jedan je rekao da je inženjer, drugi da je liječnik, treći obraćenik. “A tko ste vi, upitali su, jeste li došli s one strane ‘željezne zavjese’?” I počeli su govoriti o Kristu, o Gospi. Ja sam rekao: “A tko ste vi?” Ja nisam nikad čuo da tako bilo koji svećenik govori. Jer mi svećenici kao da se sramimo govoriti o Kristu onako kako osjećamo. Onda su mi rekli da su fokolarini. Nikad prije nisam ništa čuo o fokolarinima. I pitali su me trebam li što. Odgovorio sam da bih trebao prepisati tih 100 stranica, a ako bi mi pomogli, išlo bi brže. “Odmah, odmah!”, odgovorili su oni, prihvatili se posla i za 2-3 dana smo završili. Odmah sam shvatio da je u tim mladim ljudima Duh Sveti i da ja imam tu nešto naučiti. Pozvali su me u sjedište Pokreta i tamo sam sreo Chiaru Lubich.

 

Jedinstvo

 

Franic70

Ja sam došao iz velikog progonstva, jedva sam ostao živ. Komunističke vlasti oduzele su mi biskupsku palaču, sjemenište, jedno i drugo. U javnom prijevozu šoferi me nisu nikad htjeli primiti u autobus. Kroz 10 godina ja sam pješačio po svojoj biskupiji, piedis apostolorum.

Nisu me mogli ubiti, ali ubili su mi majku koja nije mogla trpjeti optužbe na radiju i po novinama. Govorili su vrlo pogrdno o meni, nazivali me narodnim neprijateljem. Mama mi je rekla umirući: “Sinko, neka te ubiju ali nemoj zatajiti papu”. Svi su svećenici tada stali uz mene i iz Splita smo pošli pješke po župama, na noge svi, neka nas ubiju, ali nećemo odustati. Bilo je prijetnji, insceniranih kamenovanja, benzinom su me htjeli politi i zapaliti!

Ideja Pokreta fokolara o jedinstvu koje se temelji na ljubavi bila je suprotna jedinstvu koje su propovijedali komunisti, jedinstvu bez Boga i protiv Boga. A Crkva ispovijeda jedinstvo na temelju križa. Isus je radije išao na križ nego da jednoga čovjeka prisili da ide za njim, a oni su prisiljavali svakoga; ekonomski, policijski, torturama, zatvorima, ubijanjima, ubili su preko 500 hrvatskih svećenika u Hrvatskoj i BiH.

Dugo sam teološki ispitivao ideje Pokreta fokolara. Tada još nisu bile teološki obrađene. To je bila doživljena teologija, koja se još nije mogla izreći teološkim jezikom. A ja sam tada bio već 14 godina profesor na teologiji u Splitu i imao sam potrebu racionalne teologije.

 

Prijatelj

 

scan0019U fokolarinima sam vidio jedan izražaj vjere u ljubavi i prema svakom čovjeku. Solidarizirati se sa svakim, i najsiromašnijim, i najrazličitijim, mladim i starim zajedno i izražavanje vjere bez ostentacije. Tu su se obraćali ljudi. Ta metoda je koncilska. A jesam li ja to usvojio, to ja ne znam. Nastojao sam.

To je za mene fokolarin – ovaj način apostolata u ljubavi, bez suprotstavljanja, bez polemičkog dokazivanja, čemu sam ja bio sklon jer sam u školama učio kako dokazati da postoji Bog – po učenju sv. Tome Akvinskoga. Ali to je sve apstraktno i time se malo tko obraća. Više treba svjedoka nego profesora. Naišao sam na iskustvenu teologiju fokolarina koja je danas i obrađena u školi Abba.

Čitava teologija proizlazi iz ljubavi. Ljubav je također i izvor znanja. Tko ljubi taj u ljubavi spoznaje istinu, ali srcem, intuitivno. To je iskustvena teologija. Ali ona treba biti i organizirana.

Uvijek sam se osjećao prijateljem Pokreta. Kad su sedamdesetih godina biskupi počeli dolaziti na susrete, pridružio sam im se. Tamo smo se sastajali 70-80 biskupa. Ja sam to proživio, dio moga života ostavio sam tamo.

 

Ustrajte!

 

Neki dan sam bio u Rimu radi predstavljanja moje knjige na papinskom sveučilištu Antonianu, i pozdravio sam se s papom. Imao sam i veliku želju posjetiti Chiaru i njezin Centar. Pola sata smo razgovarali nasamo. Rekao sam joj: “Ja sam Vaš najstariji učenik na svijetu, među biskupima – 87 godina”.

Tako sam došao i ovdje u Faro. Ne mogu se više puno kretati, ali onda mi dođe želja, pa kažem: “još samo ovo”. Želio sam vidjeti ove ruševne kuće koje su bile mrtve, a sad su oživjele, oživjeli su ovi zidovi i ove divne prostorije, vašom nazočnošću i aktivnošću.

Franic90Ja vam želim svima da ustrajete u vašem divnom idealu jedinstva. Svaki od nas je posebna osoba. Mi ne možemo stvarati jedinstvo odričući se baš sami sebe, nego odričući se zla koje je u nama. Rekao je Isus: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe…” Nije to rekao da nas blokira, pa da više ne možemo ništa spontano reći, nego jer zna da je zlo u nama toliko vezano da nas se čini da nas nema kad se odreknemo one zle sklonosti koju mi ni ne vidimo ili je napola vidimo. Jer spoznanje samoga sebe je najveća mudrost. Svi smo tu da se usavršavamo.

U toj ljubavi iz koje niče jedinstvo, društvo treba očuvati svoje lice, svoj način slavljenja Boga, ali treba izgraditi jedinstvo u ljubavi; da jedni druge ne samo toleriramo, nego da u drugome vidimo ono što je u njemu dobro. Jer u svakom čovjeku ima nešto dobro, pa možemo razgovarati s drugim vjerama, s ateistima, i ja sam to prakticirao, a uvijek sačuvao svoje. Sve sam to naučio iz iskustva s vama.

 

(Novi svijet, travanj 2007.)

 

Print Friendly