SZemlja0208 648 w

 

Nekoliko zapisa Chiare Lubich o Mariji iz nedavno objavljene istoimene knjige u izdanju talijanske Citta nuove, s komentarima autora mons. Brendana Leahyja, biskupa Limericka (Irska), i Judith Povilus, profesorice na sveučilišnom institutu Sophia u Loppianu

 

 

Dva posebna događaja otkrivaju Chiarin odnos s Marijom na počecima Pokreta fokolara. Prvi se dogodio 1939. u Loretu, drevnom marijanskom svetištu u središnjoj Italiji, gdje se Chiara uputila na tečaj formacije za mlade Katoličke akcije. Drugi se dogodio kasnije, tijekom bombardiranja Trenta.

 

Upravo sam u Loretu shvatila kako je Gospodin pripremio novi put za novu duhovnu obitelj u Crkvi – Pokret fokolara.

Na tom sam mjestu dobila intuiciju da će četa djevica slijediti taj put. Da, Marija je bila uz nas, još od Loreta, sa svojom tihom nazočnošću i čekala sve one koji će ju kasnije slijediti u njezinu Djelu.

 

Marija po srcu Božjemu

 

No prije nego što smo počeli shvaćati nešto novo o istinama naše vjere vezanima uz Mariju – zahvaljujući karizmi darovanoj nam od Duha Svetoga – mi smo obično Majku Isusovu vezivali uz određenu pobožnost, uz lijepe osjećaje, mogućnost da dobijemo zaštitu. Za nas je ona bila Djevica čašćena nadasve u svibnju; povezivali smo je sa zazivima; predstavljala je veliki lik koji je kroz stoljeća fascinirao umjetnike svih profila.

Kasnije se ova nova duhovnost očitovala i pomogla nam produbiti našu prethodnu ograničenu predodžbu o Mariji (a mogla bi se usporediti s jednim lijepim, čistim, živim kipićem koji je resio i uljepšavao naš kršćanski život) te nam dala Mariju koja je više u skladu sa srcem Božjim.

 

Bol što više nećemo moći moliti Zdravomariju

 

Sjećam se da sam u vrijeme rata (1939.-1945.) u Trentu osobno i na novi način naslutila nešto o Mariji za vrijeme strašnog bombardiranja koje je za nas moglo biti kobno.

Prekrivena prašinom koja je ispunjala čitavo sklonište, podigavši se sa zemlje gotovo čudom živa, posred vriska nazočnih, rekla sam svojim prijateljicama: “Osjetila sam jaku bol u duši sada, dok smo bile u opasnosti, bol da više neću moći ovdje na zemlji moliti Zdravomariju.

(Iz govora biskupima prijateljima Fokolara, Castel Gandolfo, 16. veljače 1987.)

 

 

Iako se o Mariji nije puno govorilo u prvim godinama Pokreta, Chiara je potvrdila da je bilo pozivanja na Mariju.

 

Nekima koji su nas 1947. pitali kako to da ne govorimo o Mariji, odgovarali smo: Marija je vrata koja nas vode k Bogu.

A vrata nisu vrata ako se ne otvaraju kako bi se kroz njih prolazilo.

Djevica je ništica, praznina, zaborav, čistoća… sve evanđeoske kreposti, jer je stvorenje, a stvorenje je ljubav ako je ništica ispunjena Bogom.

Uvijek zatvorena vrata su zid. Tko se zaustavi na vratima ne stiže k Bogu. Vrata su za Isusa. […]

Marija se s našim Pokretom ponašala kao i sa Crkvom. Držala se u sjeni kako bi ostavila sav značaj onome tko ga je morao imati – svome Sinu Bogu.

(Iz govora fokolarinima, Rocca di Papa, 7. prosinca 1972.)

Print Friendly, PDF & Email