Crkva Lijepa

 

U Castel Gandolfu održan susret – radionica nade među različitim karizmama, kako bi se poticalo zajedništvo između redovničkih obitelji preko duhovnosti jedinstva Chiare Lubich

 

Izlazeća Crkva, „poljska bolnica“. Tim je riječima papa Franjo više puta istaknuo kakvu bi Crkvu danas želio vidjeti: sposobnu ugrijati srca vjernika, liječiti rane i izaći prema egzistencijalnim periferijama. Kako bi mogla dobro odgovoriti na zahtjeve današnjeg rascjepkanog i ranjenog svijeta, Crkva mora ujediniti svoje snage i skupiti svoje talente. To osobito vrijedi za karizme, te obnavljajuće snage što su se kroz povijest pojavljivale u Crkvi kao odgovori na jasne povijesne zahtjeve, a potom poprimile trajni oblik u raznim redovničkim obiteljima. No kako okupiti sve te stvarnosti koje je Duh Sveti stvorio kao samostalne? Kako biti zajedno i djelovati povezani?

 

Crkva Lijepa aSkupom održanim 8. i 9. veljače u Centru Marijapoli u Castel Gandolfu (Rim, Italija) pod naslovom „Karizme u zajedništvu – proroštvo Chiare Lubich“ željelo se istaknuti da duhovnost jedinstva Chiare Lubich može ponuditi poneko sredstvo u tom smjeru. Među 400 sudionika bili su redovnici, redovnice, posvećene osobe, katolici laici, te predstavnici Pravoslavne crkve, iz 100 redovničkih obitelji i iz 33 države. Na susretu su razmjenjivali gledišta, vodili dijalog i darovali u zajedništvo svoje identitete kako bi među sobom ostvarili ljepšu, bogatiju i privlačniju Crkvu.

 

Naslov skupa potiče na život u slušanju i uzajamnom darivanju kako bi se darivanjem bogatstava pojedine karizme ostvarilo autentično iskustvo zajedništva (…) kako bi se Crkvi dalo vjerodostojno lice pred svijetom, rekla je predsjednica Pokreta fokolara Maria Voce u svom izlaganju.

 

Pročelnik Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, kardinal João Braz De Aviz, rekao je: „Kada posvećene osobe dođu u dodir s Pokretom fokolara dobivaju poticaj i pomoć u vrednovanju izvornosti svojih specifičnih karizmi, u obnavljanju bratskih odnosa u njihovim institutima, u poštivanju i ljubavi prema drugim karizmama kao prema svojoj“.

 

U dva dana susreta aktivirala se živa radionica i pokazala na koji način to bogatstvo Crkve može postati lijepo, plodno u cjelini, u naviještanju evanđelja i u vjerodostojnosti Crkve. Znakovita nazočnost pedesetak laika iz različitih redovničkih obitelji doprinijela je tome.

 

„Karizme su izvori radosti i izraz crkvene estetike“, rekao je otac Fabio Ciardi, oblat Bezgrješne Djevice Marije, teolog posvećenoga života i dodao: „Potiču nas da uskliknemo: ‘Kako je to lijepo!’“

 

„Kada sam kao novakinja slušala Chiaru koja nas je ohrabrivala da ljubimo družbu drugoga kao svoju, razumjela sam da je jedinstvo doista temeljna vrednota“, potvrdila je Tiziana Merletti, sestra franjevka od siromašnih, kanonistica.

 

„Više nije u pitanju davanje nezamjenjivog doprinosa karizmatičnih stvarnosti poslanju Crkve, nego da se potakne kruženje darova svima i za sve (…) u pronalaženju najprikladnijih putova za služenje naviještanju Evanđelja“, istaknuo je dekan Sveučilišnog instituta Sophia iz Loppiana Piero Coda te dodao da je potrebno „doći radikalno obraćeni, sve dotle da ljubimo drugoga, njegovu karizmu, njegovu redovničku obitelj, više od svoje karizme i svoje redovničke obitelji. Samo tako možemo biti karizmatična i misionarska Crkva!“

 

 

 

Print Friendly, PDF & Email