Prezentacija1Misli Chiare Lubich o Velikom tjednu napisane 2000. godine

 

Svake godine na Veliki tjedan osjećamo se obavijeni posebnim ozračjem. To su dani u kojima se više no ikada očituje Božja ljubav prema nama, dani same ljubavi Božje.

Svakome od ovih dana možemo dati naslov jednom riječju. Te riječi već više od 50 godina u našem Pokretu izražavaju što trebamo biti: Ljubav na Veliki četvrtak; Isus napušteni na Veliki petak; Marija na Veliku subotu; uskrsli na Uskrsnu nedjelju.

 

Veliki četvrtak, podsjeća nas na obilje ljubavi koje je Nebo izlilo na Zemlju.

Ljubav je nadasve Euharistija, u kojoj nam se Isus sav darovao.

Ljubav svećeništvo sa svojim ministerijalnim značenjem služenja, konkretne ljubavi.

Ljubav jedinstvo, plod Ljubavi koja je molila Oca: «Da svi budu jedno, kao što smo ti i ja jedno».

Ljubav je ona Zapovijed koju je Isus čuvao u srcu cijelog života da bi nam je objavio pred samu smrt: «Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas. Po ovom će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge».

Taj nas dan poziva na sabranost, kada Isusu izričemo prianjanje naše duše uz Zapovijed koju je nazvao «svojom» i «novom». Zapovijed koja je odjek života Presvetoga Trojstva.

 

Madonna di MicchelangeloVeliki petak. Jedno samo ime: Isus napušteni. Na taj nam dan Isus daje uzvišenu, božansku, herojsku lekciju ljubavi.

Sve nam je dao: život uz Mariju, proveden u neugodnostima i poslušnosti. Tri godine javnog djelovanja objavljujući Istinu, svjedočeći za Oca, obećavajući Duha Svetoga i čineći svakovrsna čuda ljubavi. Tri sata križa, s kojeg oprašta svojim krvnicima, otvara Raj razbojniku, daruje nam Majku i na kraju, svoje Tijelo i svoju Krv, nakon što nam ih je na mističan način dao u Euharistiji. Ostalo mu je samo božanstvo.

Njegovo milo i neizrecivo jedinstvo s Ocem što ga je činilo tako moćnim na zemlji, Sinom Božjim, tako kraljevskim na križu, taj osjećaj prisutnosti Božje kao da se pritajio na dnu njegove duše, te vapi: «Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?» On, Život, daruje sve svoje. Bio je to vrhunac Njegove boli i vrhunac Njegove ljubavi.

Trebao je doživjeti napuštenost od Oca da mi nikada više ne bismo bili napušteni.

 

Velika subota: Marija je sama. Sama sa svojim mrtvim sinom-Bogom. Ponor beskrajne patnje. No, ona stajaše, postavši tako uzvišeni primjer, spomenik kreposti. Ona se nada, vjeruje. Riječi kojima je Isus za života naviještao svoju smrt i uskrsnuće Ona nije zaboravila: «Sve je te događaje brižno čuvala u svom srcu».

Nije klonula pod križem: očekuje ga.

 

Uskrsna nedjelja: To je pobjeda Isusa Uskrsloga kojega poznajemo i živimo i u nama, u našoj sićušnosti, nakon što smo zagrlili napuštenost i bol, ili kada doista ujedinjeni u Njegovo ime doživimo plodove života, plodove njegova Duha.

Uskrsli treba biti uvijek prisutan i živ u nama, jer svijet očekuje ne samo osobe koje vjeruju ili Ga ljube na neki način, već autentične svjedoke koji doista mogu reći, kao Marija Magdalena apostolima nakon što je susrela Gospodina: «Vidjeli smo Ga!». Da, otkrili smo Ga u svjetlu kojim nas je rasvijetlio; dodirnuli u miru što nam ga je darovao; čuli u Njegovu glasu na dnu srca; uživali u njegovoj neusporedivoj radosti.

Neka Uskrsli zablista u našim srcima!

(Chiara Lubich, Uskrs 2000.)

Print Friendly