VegliaPentecoste201704282_03062017

 

U intervjuu poznatom talijanskom katoličkom tjedniku Famiglia Cristiana Maria Voce odgovara na teme o ulozi žene i o današnjim izazovima Crkve

 

“Crkvu sigurno spašava Isus Krist”, odgovara uz smiješak Maria Voce. Rođena u mjestu Ajello Calabro u pokrajini Cosenza 16. srpnja 1937., na posljednjoj godini studija prava u Rimu susreće skupinu fokolarina i oduševljava ju njihovo svjedočanstvo evanđelja. Bilo je to 1959. godine. Završivši studij vraća se na jug i postaje prva žena odvjetnica u Coscenzi. Kasnije je završila studij teologije i kanonskoga prava. Godine 1963., neočekivano i neodoljivo, kako to voli reći, osjetila je Božji poziv da ga slijedi na putu Chiare Lubich. Za predsjednicu Pokreta fokolara izabrana je 7. srpnja 2008.

 

Hoće li žene spasiti Crkvu?

Već ju je spasio Isus Krist. “Vrata paklena neće je nadvladati”. Važno je što čine muškarci i žene različitih zajednica.

 

Nema sumnje da se Crkva pape Franje sve više boji u ružičasto. I to ne samo riječima. U studenome je Bergoglio imenovao dvije nove podtajnice u Dikasterij za laike, obitelj i život: Lindu Ghisoni za odsjek laika i Gabriellu Gambino za odsjek života…

Mislim da papa Franjo kani afirmirati autentičan, pravi odnos komplementarnosti između žene i muškarca. Naravno da je taj odnos oduvijek postojao. “I stvori Bog čovjeka… muško i žensko stvori ih.” Stvorio je dva različita bića koja zajedno čine čovječanstvo.

 

Nakon toliko mačizma je li došlo vrijeme odmazde za žene?

Papa Franjo želi da žena, kao i muškarac, ima mogućnost izraziti se unutar Crkve, preuzimajući sve više odgovorne uloge, ali bez potiskivanja muškarca, već ističući svoje talente, onu osobitu generativnu i majčinsku sposobnost. Stoga nikakva odmazda, iako žene do danas nisu imale odgovarajući prostor. Ni u Crkvi ni u društvu.

 

ChurchLaityGledajući na 2018. godinu, kako procjenjujete zdravstveno stanje Crkve?

Veoma sam sretna što živim u ovome vremenu, u ovoj Crkvi.

 

Stvarno? A zašto?

Ne možemo imati bolji trenutak. A znate li zbog čega sam u to uvjerena? Zbog naglašene mirnoće koja označava odnos između Pape i Božjega naroda. Franjo je papa uvijek velikodušan u gostoljubivosti, spreman na otvaranje, pozoran u shvaćanju poteškoća čovječanstva.

 

Ima kardinala, biskupa, svećenika, časnih sestara i laika koji ne misle kao vi…

Svako vrijeme ima svoje teškoće. Naši dani nisu iznimka u pravilu. Više puta mislim koliko mora trpjeti papa Bergoglio što se ne osjeća shvaćen, zasut teškim prosudbama zbog riječi izvučenih iz konteksta.

 

Izaberite jednu riječ koja označava ovoga Papu.

Ljubav.

 

Kad biste morali navesti dvije riječi?

Ljubav i istina. Jedna ne isključuje drugu. Bergoglio zna da neke stvari koje on kaže ili čini mogu smetati, mogu ne biti potpuno shvaćene od svih. Ali nastavlja, potaknut ljubavlju, ispravljati kako bi se poboljšale neke situacije što ih vidi oko sebe.

 

Neki kažu da je sklon određenim sektorima Božjega naroda na štetu drugih.

Ne. Ne bih rekla. Inzistiranje Pape na pozornosti prema siromašnima, bolesnima, odbačenima, njegova sposobnost da se prigne prema onome tko griješi, sve to ne znači zaboravlja druge kategorije. Koliko riječi razumijevanja i ohrabrenja je uputio političarima i poduzetnicima, da se ograničim na samo dva primjera među mnogima drugima.

 

To je Crkva uvijek više potaknuta da se ne utvrđuje, da se ne zatvara, da vodi dijalog.

Ganem se pri pomisli kako je ovaj Papa pokazao svoju sposobnost za dijalogom od prvoga trenutka kada se pojavio na Trgu sv. Petra, one večeri 13. ožujka 2013., prije skoro pet godina, tražeći od naroda da ga blagoslovi. Ima još jedan važan detalj: od početka se predstavio kao rimski biskup. Time se postavio na istu razinu sa svim poglavarima drugih kršćanskih Crkava, što je ocijenjeno pozitivno. Gajim nadu u vezi s tim.

 

Koju?

Da Papa priredi dan zajedničke molitve i pozove poglavare drugih Crkava – pravoslavce, anglikance, luterane, metodiste, baptiste itd.; da mole zajedno jednom godišnje, za vrijeme Molitvene osmine za jedinstvo kršćana ili u nekom drugom trenutku. Mislim da bi vjernici, kad bi vidjeli svoje poglavare kako zajedno mole, otkrili da je moguće jedinstvo u različitosti.

 

Godina 2018. bit će godina mladih?

Da, mi odrasli trebat ćemo ih slušati.

 

 

Razgovarao Alberto Chiara, objavljeno u Famiglia Cristiana br. 53 – 31. prosinca 2017.

 

Print Friendly, PDF & Email