Riječ za život ovoga mjeseca poziva da se otvorimo dijalogu i prihvaćanju drugoga, osobito potrebitih, ali i potiče da s jednostavnošću tražimo bratsku pomoć. Donosimo nekoliko kratkih svjedočanstava.

 

Različitost nas zaljubljuje

Jedne mi je večeri moj suprug Toni rekao nešto što je u meni otvorilo ponor. Nisam primijetila da se nakupilo toliko nerazumijevanja, nervoze, pa čak i mržnje. Kako je moguće da sve kupi u sebi, pomislila sam. Zašto mi to nikada nije rekao? Bila sam razočarana. Uvijek mi se kod njega sviđala transparentnost i što nije sve skupljao u sebi. Međutim, sada to nije bilo tako.
U međuvremenu su stigli božićni blagdani i na deset smo dana otišli kod njegovih roditelja. Pomisao da ćemo naš godišnji odmor provesti s brojnom rodbinom bila mi je teška, jer sam osjećala da trebamo biti malo sami. Bili smo svjesni da pod svaku cijenu moramo naći vremena za razgovor, da bismo doista započeli ispočetka. Tako smo na Božić zamolili njegove roditelje da nam čuvaju djecu i izašli smo. Iskreno govoreći, bojala sam se ishoda našeg razgovora. Kod odabira mjesta kamo ići obično bismo se zadovoljili šetnjom ili bismo sjeli na neku klupu. Te smo večeri željeli nešto posebno, pa smo otišli u lokal, jedan od najljepših u tom mjestu. Popili smo piće, a potom smo se, najprije jedno a onda drugo, otvorili u dubokom i potpunom povjerenju, kako to već dugo nismo. Nastojali smo ne isticati svoje osobno stajalište, nego se što dublje upoznati. Razumjeli smo se. I iznova odabrali, otkrivši još jednom da smo različiti, ali onom različitošću zbog koje smo se zaljubili jedno u drugo.
G. P. – Italija

 

Izbjeglički kamp
Musliman sam iz Afganistana. U Nizozemskoj sam podnio zahtjev za azil za sebe, suprugu i dvoje djece. Gotovo tri godine stanovali smo u malenoj sobi u izbjegličkom kampu. Povremeno sam odlazio u grad tražeći prijatelje. Uzalud. Kod nas postoji izreka: “Ako želiš moliti, potraži džamiju. Ako ne nađeš džamiju, otiđi u crkvu, jer sve su to mjesta molitve.” Blizu tržnice bila je crkva. Ušao sam i tamo upoznao jednu obitelj preko koje smo potom upoznali druge kršćane. Više se nismo osjećali sami. Od njih smo naučili provoditi u praksu ljubav, počevši od izbjegličkog kampa, tog mjesta bijede, punog problema i rana. I mi smo redovito odlazili k jednom psihijatru specijaliziranom za ratne traume. Ali kad smo pronašli nove prijatelje, prekinuli smo psihoterapeutske tretmane. Za moj posao pisca i prevoditelja dobio sam na poklon elektronski pisaći stroj koji sam potom poklonio jednom novinaru u našoj domovini. Tjedan dana kasnije jedan mi je prijatelj donio računalo. Ljubav se može živjeti posvuda.
G. M. – Nizozemska

 

Novčanice

Jednoga dana kada je K. išao u školu tražio je od tate 10 kuna za gablec. U tom trenutku tata nije imao novac kod sebe. Iznenada mu je mlađi brat J. ponudio svojih 10 kuna. Nešto kasnije J. je primijetio da u džepu svoje jakne nešto ima. Bile su to dvije novčanice od po 10 eura. Jaknu smo kupili prije nekoliko dana u second hand shop-u. I tih dvadeset eura na kraju dana je dao mami. Darovao je sve.

L. B. – Hrvatska

 

Igračke
Iako imam sedam godina, mogu nešto učiniti kako bi svijet bio bolji. Primjerice, kad mi netko pokloni koji novčić, podijelim ga sa siromašnima i moje srce osjeti sreću. Razmišljajući o djeci koja nemaju ni jednu igračku, potražila sam svoje i lijepo ih spakirala u jednu kutiju, za njih. Nije tako jednostavno dati svoje stvari, ali na pomisao da će to njima biti drago, i ja sam bila zadovoljna. Upravo dok sam pakirala kutiju, telefonirala mi je baka. Rekla mi je da je moja sestrična kod nje ostavila igračke koje joj više ne trebaju. Poskakivala sam od radosti. Meni je to bio odgovor od Boga.
J. E. – Brazil

 

 

Print Friendly, PDF & Email