gljive

 

Stručnjak za gljive

 

Dok sam hodao po šumi tražeći gljive, ugledao sam čovjeka ispružena na zemlji. Približio sam se i pomogao mu da se digne. Sav je drhtao. Pokazao mi je mjesto gdje stanuje, a to je bio zarđali kontejner smješten među drvećem. Pokušao sam ga staviti na neku vrstu kreveta.

Kasnije sam se više puta vraćao noseći mu hranu i lijekove. On je bio veliki stručnjak za gljive i živio je od njihove prodaje. Dok smo zajednički provodili vrijeme naučio me gdje naći najbolje gljive i kako ih otkriti. Potom mi je počeo pričati o svome životu, o poslovnim neuspjesima i napuštenosti. Kad sam jednoga dana došao, imao je visoku temperaturu. Sredio sam da ga prime u bolnicu, ali njegovo stanje je bilo ozbiljno. Rekao mi je: “Sad već znaš sve o meni, ali najvažnije je to da sam uvijek imao vjeru u Boga. To što sam te susreo bio je njegov znak”. Kasnije mi je rekao da ima skrivenog novca i zadužio me da ga uzmem i dam potrebitima. Svaki put kad idem u potragu za gljivama, sada mislim na njega kao na anđela koji me vodi.

R. S. – Poljska

 

 

Bolesna prijateljica

 

20171107-01Našoj prijateljici dijagnosticiran je zloćudni tumor. Čitava se zajednica okupila oko nje u lancu molitve i gesta solidarnosti. Jednom tjedno sastajali smo se u crkvi na sat klanjanja i molitve za dar njezina ozdravljenja. Nastojali smo razumjeti kako ublažiti bol u tim danima. Poduzeli smo različite inicijative. Netko je spremao jelo odabirući brižno najprikladniju hranu za nju, netko je davao novac za lijekove. Ti mali čini omogućili su joj da se ne osjeća samom, nego dijelom jedne zajednice. Kad joj je to zdravlje dopuštalo, darovala bi svoje svjedočanstvo na susretima zajednice. A kad je završila ciklus kemoterapije, nestao je svaki trag tumoru. Za nas je to bio odgovor na naše molitve i na naše zalaganje da ju ljubimo i služimo na povlašteni način.

C. V. – Brazil

 

 

Unatoč pretrpljenoj patnji

 

Nakon smrti moga muža morala sam podnositi teška poniženja od njegove rodbine. Htjeli su mi oduzeti jedinu sobu gdje smo uvijek živjeli. Osobito nam je puno problema stvarao jedan šogor, iako je bio kum jednome od naše četvoro djece. Taj se šogor iznenada razbolio. Svaki put kad bi mu nastupila kriza, trčala sam kupiti mu lijekove kako bih mu olakšala bolove. Susjedi su me pitali: “Zašto to činiš nakon svega zla što ti je učinio?” Ja sam odgovarala da za mene ljubiti znači služiti.

Nakon nekoliko dana moj je šogor umro. Ja sam ostala tamo tješiti njegovu ženu i pomagati joj u poslovima koje je prije obavljao njezin muž. Ona mi je kasnije i javno zahvalila. Sada živi s nama i doista smo jedna obitelj.

R. P. – Indija

 

 

Print Friendly, PDF & Email