molitva a

 

Pojavom koronavirusa i uvođenjem mjera izolacije, svi smo se nekako osjećali nesigurno, zatrpani vijestima sa svih strana. U našoj obitelji djeca su bila zabrinuta za nas roditelje jer spadamo u rizičnu skupinu, budući da smo stariji od 65. godina. Naravno, i mi smo bili zabrinuti za njih. O virusu se još ništa ne zna, osim da je opasan i smrtonosan. Gdje je, kako se prenosi, sve je to zagonetno.

 

U to sam vrijeme imala velikih problema s bronhijalnom astmom. Nisam izlazila iz kuće već skoro dva tjedna, a preda mnom je bila izolacija. Odmah sam sebi postavila pitanje: Kako sačuvati svoj odnos s Bogom, da ne padnem u depresivno stanje? Nije bilo lako jer nam je dvoje djece u Njemačkoj, treći je u drugoj županiji. No, bila je tu kći koja je rekla: „Mama i tata, ja sam tu uz vas za sve što vam je potrebno“. Te su nam riječi bile melem!

 

Svakodnevno moleći i razmatrajući naše kratke meditacije te živeći Riječ, dobila sam odgovor: Prihvati sadašnji trenutak i dobro živi Božju volju u sadašnjem trenutku.

 

Suprug i ja smo si napravili novi raspored dana. U središtu dana, u 15.00 sati, bila je sveta misa. Uz meditacije ja sam i redovito molila krunicu – sama. Dogovorili smo se da u vrijeme izolacije počistimo i uredimo sve što nismo stigli tijekom mnogo godina: tavan, podrum, kućnu knjižnicu, albume…

 

Srijeda nam je bila dan probe Župnoga zbora. U nemogućnosti da se susretnemo, svake sam srijede napisala nekoliko misli i slala svojim zborašima, poprativši ih videozapisima (na viber, mail ili pak messenger).

 

U zboru su uglavnom osobe u izolaciji koje su proživljavale teške trenutke. Bila im je potrebna duhovna pomoć, ali im je usamljenost nekako najteže pala. Kako nismo mogli do njih doći, osjećala sam da bih mogla suprugu predložiti, budući da je i on član zbora, da izmolimo zajedno krunicu za sve koji se nalaze u takvim teškim duševnim bolima i situacijama. Pristao je.

 

Tada smo prvi puta nas dvoje zajedno molili krunicu, otajstva svjetla. Suprug je koji put molio pokoju desetku krunice, najčešće u crkvi, prije mise. Ali nikada u obitelji! Osjetila sam kao da sam se nanovo vjenčala. Za mene je to bio dugo očekivani trenutak, veliko iskustvo međusobnog darivanja. Marijin zagrljaj!

 

T. Z. B.

 

Print Friendly, PDF & Email