Mianmarska oporbena političarka i dobitnica Nobelove nagrade za mir Aung San Suu Kyi 28. listopada susrela se s papom Franjom. Posjetila je i najviše talijanske političke dužnosnike, primivši počasno građanstvo Rima.


Ova rastom niska i krhka žena ide po svijetu i prima počasti koje prije nije mogla preuzeti jer ju je vojna vlada u Mianmaru, ili Burmi, kako oporba još uvijek zove tu zemlju, ukupno 15 godina držala u kućnom pritvoru u razdoblju od 1989. do 2010. godine. Izabrana vlada preuzela je vlast 2011. godine, a sljedeće je godine Suu Kyi izabrana u parlament u kojem je predsjedateljica Odbora za vladavinu prava i mir.

Aung San Suu Kyi simbol je azijske ljubavi, nježnosti, snage i blagosti, kombinirane s osmijehom kojim je zaustavila oružje generala.

Kao i sve velike ličnosti čovječanstva, bili oni muškarci ili žene, kad ih susretneš istodobno osjetiš njihovu poniznost i snagu, što te iznutra obilježi zauvijek. Takve osobe na svojim plećima nose teret čitavoga ljudskog roda – a čine to s osmijehom. Izvanredne su to osobe, pune onih sveopćih vrednota gdje nema razlikovanja po rasi, kulturi ili religiji. Aung San Suu Kyi je jedna od njih.

Zašto susret s Papom?

Njezina je obitelj uvijek bila bliska kršćanstvu. Kažu da joj je majka bila baptistkinja, ali i vrlo bliska Katoličkoj crkvi. Aung San Suu Kyi je pozvana biti most između raznih etničkih skupina i središnje vlasti i između raznih vjerskih skupina i službenog budizma, što nije lako niti isključuje rizik. No ona predstavlja i jedinu nadu da će ostati ujedinjena ta zemlja koja bi još jednom mogla krenuti prema građanskom ratu: s drugim izgovorima i razlozima, no bio bi to bolan povratak u prošlost. Znaju to svi: vojnici koji sada sjede u parlamentu, SAD koje su omogućile dodjeljivanje Nobelove nagrade i njezino ponovno uključivanje u politički život, desetljećima zaraćene etničke skupine te razni vjerski vođe.

Tanašna pojava ove žene ostavlja dojam da će se slomiti ako je dulje gledate. No njezina istinska snaga nije u oružju, u aroganciji i prijetnjama, nego u čvrstini duha, u razlozima mira u koji vjeruje. Bilo je logično da se Aung San Suu Kyi susretne sa svetim Ocem, kako bi dala glas posljednjima koje ona predstavlja, progonjenima, potlačenima – onima koji su više od 50 godina trpjeli pod režimskom vojskom.

Papa Franjo se i u Aziji nametnuo svojim životom i svojim gestama. Primjerice, njegov posjet Lampedusi dojmio je i muslimanske vođe. Aung San Suu Kyi znak je drugačijega svijeta koji već postoji i među nama je. Taj svijet ne pravi buku, ne nameće se, ne vrišti niti ne prijeti bombardiranjem. U tom je svijetu moguće postići dogovor među svima, bez potrebe da se potlači ili muči drugoga kako bi se iznudio njegov pristanak. Nije se mogla ne susresti s Papom kojega vole i poštuju i budisti. Mislim da taj susret nije bio samo dužnost nego da ga je Aung San Suu Kyi duboko željela i osjećala.

Dok pišem ovaj tekst ovdje u Aziji je već poodmakla noć. Gospođa je u Italiji još uvijek pod svjetlima reflektora medija. To i zaslužuje! Sa svoje strane osjećam da mogu mirno spavati jer vidio sam još jedan znak da je onaj novi svijet u koji i ja, poput mnogih, vjerujem već počeo! A ova žena je njegova živa slika.

 

Luigi Butori

 ———–

Nikad nisam kušala mržnju prema vojnim snagama. Neki kažu da je osuda bitna za rješavanje problema, no ja sam na temelju svoga iskustva otkrila nešto drugo, a to je da osuda samo podržava plamen straha i mržnje. Mene ne zanima osuda, nego pomirenje i mir.

Aung San Suu Kyi

—————

Print Friendly, PDF & Email