7. prosinca – svjetlo i darivanje Bogu
Na dan kada se sjećamo nastanka Pokreta fokolara, donosimo misao Chiare Lubich iz godine 2003. Gledajuću unatrag ona u njoj iščitava značenje 7. prosinca 1943. kada je “jedna karizma Duha Svetoga, jedno novo svjetlo, sišlo na zemlju.
Upravo smo obilježili šezdesetu obljetnicu našeg Pokreta. Ta je obljetnica prebogata dragocjenim plodovima: tijekom susreta fokolarina, 6. prosinca dobili smo iskreno i toplo ohrabrenje mons. Stanislawa Rylka, koji nam predstavlja Crkvu, s predivnim riječima o našoj karizmi. On nam je donio dugu, očinsku i srdačnu poruku Svetoga oca. A 7. prosinca slijedilo je najveće iznenađenje: neočekivan i tako drag telefonski poziv samoga Pape u moj fokolar, s čestitkama i zahvalnošću za 60 godina našeg života u služenju Crkvi i čovječanstvu.
Što nam sve to govori?
Mislim da će nam trebati vremena […] da bismo meditirali nadasve riječi Svetoga oca iz njegove poruke i živjeli ih, kao što je primjerice nova i moderna definicija našeg poziva: “Apostoli dijaloga”, u kojoj se već na prvi pogled naslućuju mnoge posljedice. […]
Danas znamo da se nalazimo pred novim Djelom u Crkvi, kojega prije 60 godina nije bilo. Pred Djelom koje je dobilo bezbroj blagoslova od Božjih predstavnika na zemlji (osobito posljednjih papa), pred Djelom koje smo vidjeli kako nastaje, raste i razvija se na cijeloj zemlji. Pred tom smo crkvenom stvarnošću mi fokolarini sasvim svjesni da je prvi i najveći tvorac Djela Duh Sveti, a mi se osjećamo njegovim nedostojnim i nesavršenim suradnicima. Parafrazirajući Pjesmu nad pjesmama, ipak se usuđujemo s radošću i zahvalnošću ponoviti: “Naš vinograd, upravo naš, je pred nama. Možemo kontemplirati njegove mladice na cijeloj zemlji i grozdove koji i dalje hrane novi narod ” (usp. Pj 8,12).
A danas, gledajući više desetljeća unatrag, možemo razumjeti što nam je značio onaj 7. prosinac 1943. godine kada je nastajao naš pokret; taj datum potvrđuje da je karizma Duha Svetoga, jedno novo svjetlo sišlo onih dana na zemlju, svjetlo koje je u Božjoj zamisli moralo natopiti suhoću ovoga svijeta vodom Mudrosti, ugrijati ga božanskom ljubavlju i tako započeti jedan novi narod, hranjen evanđeljem. Nadasve to. A budući da je Bog konkretan u svom djelovanju, odmah je osigurao prvu ciglu za tu građevinu – ovo Djelo – koja će koristiti njegovoj nakani. I pomislio je pozvati mene, običnu djevojku; zato sam se posvetila Njemu, a za mojim ‘da’ Bogu brzo su slijedili mnogi drugi ‘da’ mladih djevojaka i mladića.
Zato nas taj dan podsjeća na svjetlo i na darivanje stvorenja Bogu, kao oruđa u Njegovim rukama, za Njegove ciljeve. Svjetlo i darivanje Bogu. U vrijeme opće izgubljenosti, uzajamne mržnje i rata te su dvije riječi bile toliko korisne. U vrijeme mraka, kad je izgledalo da je Bog odsutan u svijetu sa svojom ljubavlju, sa svojim mirom, sa svojom radošću, svojim vodstvom. Izgledalo je da se nitko ne zanima za Njega.
Svjetlo i darivanje Bogu. Te nam dvije riječi Nebo želi ponoviti i danas, kada na našem planetu trajno bukte mnogi ratovi, a osobito terorizam, koji nas najviše zastrašuje.
Svjetlo znači Riječ, Evanđelje, još uvijek nedovoljno poznato, a nadasve malo življeno.
Darivanje Bogu danas je više nego ikad potrebno i uputno, ako se za razloge kojima se opravdava terorizam mobiliziraju muževi i žene spremni dati život. Kakvi onda trebamo biti mi kršćani, sljedbenici Boga koji je bio razapet i napušten da bi se rodio novi svijet, za naše spasenje i za Život koji neće imati zalaza?
(Castel Gandolfo 11. prosinca 2003.)
Veselim se sa svim članovima Marijinog Djela što je nakon Chiarine posvete i njenog “Da” Bogu proživjela cijeli svoj život u neprekinutom drivanju Bogu i otvorenosti naedahnućima Duha Svetoga i što su nakon njenog “Da” uslijedili toliki drugi “da” mnogih osoba koje su se oodlučile krenuti tim njenim putem! Bogu hvala za sve te darovane živote u služenju Bogu i bližnjima s jedinstvenim ciljem i nakanom:”Da bi svi bili jedno!”