Njezina svetost nije samo individualna, nego je sazrijevala u jednoj zajednici koja joj je pomagala, ali i od nje primala iskustvo zajedništva s Bogom

 

Kada se govori o svecima, ljudi obično odmah pomisle na procesije, svijeće i kipove. Uz štovanje što ga neki iskazuju paralelno ide skepticizam i ravnodušnost mnogih jer na prvi pogled svetost danas nema što za reći. S Chiarom Luce nije tako. Nalazimo je na internetskim stranicama, u video zapisima na Youtubeu, njezin je život tema za mjuzikle, ima profil na Facebooku, a na njezinoj grobnici mogu se naći igračke od pliša i mnoštvo poruka. Doživljavamo je kao prijateljicu iz razreda, najsimpatičnijeg člana neke družine ili najbolju prijateljicu, tragično nestalu iz našega života.

Pa ipak je svojom običnošću zaslužila uzdizanje na oltar. O ovoj osamnaestogodišnjoj djevojci koja je jednom ponavljala razred, strastvenoj tenisačici koja je živjela svoju mladost između snova i naizvjesnosti te umrla od tumora, agnostici i vjernici pisali su knjige, vatikanisti stranice na blogovima, snimljen je dokumentarni, a priprema se i igrani film. Mnoštvo mladih 25. rujna pristiglo je iz cijeloga svijeta na obred beatifikacije, a isto ih je toliko slijedilo prijenos putem interneta i televizije.
Koji je razlog tome?
Franz Coriasco, agnostik, autor njezine posljednje biografije smatra da je Chiara Luce savršen lik modernog sveca. Njezina životna priča još prije bolesti pokazuje svima, uključujući i nevjernike, da i posve normalna osoba može stići dotle da živi tako izvanrednim životom te i sama postane izvanredna. Chiara očarava iz mnogo razloga, među ostalim jednostavnošću, lakoćom, ali istodobno dosljednošću i odlučnošću u životnim odabirima. Njezin pristup životu suprotnost je retorici i tračevima koje smo prisiljeni konzumirati svaki dan na televiziji i od samozvanih učitelja misli, kaže Coriasco.


U Chiari Luce dolazi do izražaja potencijal novih naraštaja, kao što je svježina ideja i snaga, spremnost da se formiraju, elastičnost, sposobnost riskiranja i besplatnost koja se očituje u osjetljivosti na socijalne projekte.
Predsjednica Fokolara Maria Voce prepoznala je taj potencijal nakon što se obratila mnoštvu mladih u dvorani Nervi u Vatikanu pozvavši ih da daju novi zamah svome životu. “Osjetila sam kako vibriraju najdublje težnje svojstvene mladima da žive za nešto veliko, uzvišeno; da se ne mogu i ne žele zadovoljiti i predati banalnostima. Zajedno smo s novom vjerom vidjeli da je revolucija moguća, ona revolucija koja se može izraziti riječju ljubav”, rekla je u svojim dojmovima.
Chiara Luce je te večeri skladno povezala zemlju s nebom probudivši u mladima gorljivost za velike ideale, kao što to čini kad god se u raznim prigodama govori o njezinu životu i predstavlja njezin lik.
Nije slučajno što je jedna mlada djevojka prva sljedbenica ideala jedinstva koja je proglašena blaženom. Chiara Luce je još jednom predala baklju svim mladima svijeta. Ona nam poručuje: “Ja sam uspjela, može se!”
No, važno je istaknuti da njezina svetost nije samo individualna, nego je sazrijevala u jednoj zajednici koja joj je pomagala, ali i od nje primala iskustvo zajedništva s Bogom. Možda je i to razlog što djeluje obična i svima pristupačna.

 

Đina Perkov

 

Print Friendly, PDF & Email