Svijece

 

Došašće nam govori o nadi i o iščekivanju. U kršćanskoj liturgiji to je priprava za dolazak Gospodnji koji u rimokatoličkom obredu obuhvaća razdoblje od četiri tjedna, posvećeno sabranosti i pokori. Riječi Igina Giordanija pomažu nam razmišljati i vode nas na putu prema Božiću

 

Budući da većina ljudi Božić smatra samo jednim od mnogih velikih blagdana, više raskošnim nego svetim, dobro je vratiti se na neke od autentičnih vidova ovoga događaja.

Postoji nedosežan kontrast između rođenja zemaljskog moćnika, kakvo se sanjalo i ostvarivalo u antičkom svijetu, i nejasnog i zanemarenog rođenja Isusova. Već taj kontrast označava beskonačno neuvaživu originalnost jednoga Krista – kralja, koji se rodio od siromašne žene, u štali, u hladnoći i nagosti. Doista ne izgleda kao Bog.

Tako na početku svoje revolucije On ne predviđa vid oholosti, nego poniznosti, kako bi povukao k nebu sinove Božje, počevši od ološa društva, onih koji su jeli i spavali na tlu: robova, nezaposlenih, tuđinaca.

S tim se djetetom rodila sloboda i ljubav. To je golemo otkriće. Sveopća ljubav o kojoj je on poučavao ima za cilj uništiti sustav suživota velikim dijelom uspostavljen prekomjernom političkom moći, zlouporabom ovlasti, zelenaštvom, nepoštivanjem rada, degradacijom žene, nagrizajućom zavisti, a to je temelj na kojem se postavljala vlast nad milijunima robova, tj. stvorenja bez prava, pravih živih mrtvaca.

Jasno da je osobama uključenima u taj sustav onaj navještaj bio ludost, nešto što zaslužuje zatvor i vješala. On je to znao: “Svi će vas mrziti zbog imena mojega”.

Blago siromasima i onima koji postaju siromasi kako bi pomagali bijednima. “Blago vama koji ste sada gladni… ali jao vama bogataši.” Zamislimo bijes i sablažnjavanje onih kojima je novac bio najveće dobro i blagoslov Božji, onih koji su se ubijali (od rada) i koji su ubijali kako bi pripojili hektare i hektare, poticali na demagoški nered, obolijevali na jetru i dobivali infarkte kako bi gomilali kapital. “Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima… Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi… Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj… Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu…”

Sa stajališta ratnika i ratne industrije pravilo je izgledalo i izgleda uvredljivo; ne mrziti brata jednako je ukidanju bitaka, frakcija i nasilja. Pravilo bi društvu donijelo – jadni mi! – miran suživot. Život u miru omogućio bi da svaki dan postane Božić.

U ovome se sastoji Kristova revolucija: pomoći nam da se stalno preporađamo protiv prokletstva smrti. Stoga je najveća zapovijed – On ju je izrekao – ljubiti čovjeka, a to je isto što i ljubiti Boga. Ljubiti drugoga sve dotle da damo život za njega, a ne mrziti ga dotle da ga ubijemo.

To je, ukratko, značenje novoga Božića čovječanstva, dodijeljenog da mu omogući povratak k božanstvu. Preispitivanje prošlosti, kraj ratova, podlih strasti, pohlepe; početak sveopće ljubavi koja sve spaja u jedno i ne priznaje podjele na kaste, klase, političke podjele… Svojim životom i svojom smrću Isus propovijeda i poučava životu.

Ali zli ne žele život, žele smrt. I za to su radili usuglašenim intenzitetom, a danas atomskim oružjem, ekološkim trovanjem te anarhijom u raspodjeli nafte i hrane spremaju kraj čovječanstva.

Mnogi se zavaravaju gubeći vrijeme s mitologijama. Vole mir, a osmišljavaju ratne ugovore; traže ekonomsku jednakost a klasnom mržnjom oživljuju suprotnosti, pokreću nepotrebne nerede i štrajkove kojima štete običnim ljudima, pobuđujući u ovim godinama, kao 1920.-1922., želju za navodno jakim režimom misleći da će u njemu moći mirno živjeti.

Sukladno tome, Božić se slavi i kolačima, ako to pomaže da se probudi ljubav, ali se nadasve slavi pomirenjem koje zaustavlja bolesti duha i pruža više zdravlja. Slavi se u zahvalnosti Gospodinu i Mariji, koji su trpjeli da nas nauče i pomognu nam okončati naše trpljenje.

 

 

Print Friendly, PDF & Email