Chiara Lubich 100

 

«Pero ne zna što će napisati, kist ne zna što će naslikati, a dlijeto ne zna što će isklesati. Kad Bog primi u ruke neko stvorenje, kako bi u Crkvi ostvario svoje djelo, izabrana osoba ne zna što će morati činiti. Ona je samo sredstvo. Čini mi se da je i sa mnom bilo upravo tako». Tim je riječima godine 1977., na Euharistijskom kongresu u Pescari, Chiara započela svoje svjedočanstvo.

 

Potom je dodala, opisujući taj hod nakon 40 godina: «Proširenje, nesrazmjerno svakom ljudskom naporu i sposobnostima, križevi, križevi, ali i plodovi, obilni plodovi… Osobe koje postaju sredstva u Božjim rukama imaju jednu značajku, a to je da su malene, slabe… On ih malo pomalo oblikuje brojnim zahvatima, bolnim i radosnim, sve dok u istini ne spoznaju ono što su pred Bogom. Tako postaju sve prikladniji za Njegov naum, te mogu iskreno reći: Ja sam ništa, Bog je sve.

Kada je ova avantura započela u Trentu, ja nisam imala nikakav program, nisam znala ništa. Naum o Pokretu imao je Bog, nacrt je bio u nebu».

 

„Chiara je, po mom mišljenju, važan lik i izvan Katoličke crkve – rekao je o njoj Andrea Riccardi, utemeljitelj Zajednice sv. Egidija. Premda je bila duboko ukorijenjena u svoju Crkvu, u jedinstvu s njome, uvijek je bila otvorena prema svijetu.”

 

U povijesti kršćanstva 20. stoljeća u kojoj su dominirali uglavnom muškarci, ostavljajući ženama poneki kutak mistike ili svjedočanstva milosrdne ljubavi, to je žena koja je ušla u sve dijelove povijesti: u mistiku, ljubav, ali i politiku, promjenu društva, konkretno zalaganje.

Kao potvrdu toga pročitajmo dio pisma što ga je Benedikt XVI. uputio na misi ispraćaja s Chiarom Lubich u bazilici sv. Pavla izvan zidina, 18. ožujka 2008. godine.

“Htio bih prije svega zahvaliti Bogu za službu koju je vršila u Crkvi: tihu i djelatnu, uvijek u suglasju sa crkvenim učiteljstvom. (…) Chiara i Djelo Marijino uvijek su nastojali odgovoriti poučljivom vjernošću na svaki poticaj i želju Pāpa. (…)

Štoviše, gledajući inicijative koje je potakla, moglo bi se čak tvrditi da je imala proročku sposobnost naslutiti ih i unaprijed ostvariti.

Njezina baština prelazi sada na njenu duhovnu obitelj, kojoj neka Djevica Marija, trajni Chiarin uzor, pomogne da nastavi istim putem pridonoseći da Crkva uvijek bude škola i dom zajedništva”.

 

Brigita Eterović

 

Print Friendly, PDF & Email