Euharistija otajstvo jedinstva – 2. dio

 Maria Emmaus Voce: nastavak teme o euharistiji

 

No mi želimo istaknuti euharistiju gledanu i življenu iz perspektive jedinstva.

Isus je ustanovio euharistiju istoga dana kada nam je dao zapovijed uzajamne ljubavi, stoga se uzajamna ljubav ne može zaobići. Štoviše, euharistija donosi svoje učinke na našoj uzajamnoj ljubavi: stapa nas u jedno, čini nas Isusom; daruje nam “onu milost” koju možemo očekivati upravo kada živimo novu zapovijed, sve dotle da doživimo nazočnost Isusa među nama, tj. jedinstvo, onu milost koja je jedinstvo. U toj dinamici postoji naravno asketski dio, a to je naš dio, to je uzajamna ljubav; a postoji i mistični dio koji dolazi od Boga, a to čini euharistija.

 

Euharistija je sakrament jedinstva jer ima za cilj povećati jedinstvo s Bogom i među nama, stoga služi da hrani prisutnost Isusa među nama. Ona je sakrament jedinstvaprije svega jer čini u svakome od nas nešto izvanredno: osobno nas preobražava u Isusa. U euharistiji, naime, dolazi Isus i preobražava nas u sebe.

Euharistija ima za cilj učiniti nas Bogom (po dioništvu). Miješajući tijelo Kristovo – oživljeno Duhom Svetim i životvorno – s našim, pobožanstvenjuje nas u duši i tijelu. Čini nas Bogom.

A koje je mjesto euharistija imala i ima u životu Pokreta? Imala je oduvijek važno, privilegirano mjesto. Pogledat ćemo što je Isus u euharistiji bio za Chiaru. Sjećam se kako je Chiara, odgovarajući jednom fokolarinu, Fonsu koji je sada u nebu, rekla:

Znaš li što je Pokret za mene, promatran s mojeg motrišta?To je dogovor između mene i Isusa u euharistiji.

A kad je još bila sasvim mala, časne sestre Male Marije su je vodile na klanjanje. Pred Isusom u euharistiji govorila je: Ti koji si stvorio sunce što daje svjetlo i toplinu, učini da kroz moje oči uđe u moju dušu tvoje svjetlo i tvoja toplina; ulij u nju sve tvoje svjetlo.

Ponavljala je to dugo, klečeći pred Isusom u euharistiji, sve dok hostija ne bi postala crna, a sve ostalo bijelo, što se događa kada se u nešto dugo gleda.

Kad je bila nešto starija, Chiara je odlazila u trentinsku katedralu. Sjedeći u klupi, obasjana svjetlom koje se probijalo kroz staklo, učila je iz svojih udžbenika filozofije pred Isusom u euharistiji, jer je željela da je On rasvijetli u traženju istine.

 

Pripremajući se za polaganje zavjeta7. prosinca, svećenik koji je igrao ulogu đavolovog odvjetnika rekao joj je: “Jesi li svjesna da će se tvoja braća vjenčati, a ti ćeš ostati sama cijelog života?” Chiara mu je s uvjerenjem odgovorila: “Dokle god na zemlji bude jedno svetohranište s Isusom u euharistiji, ja nikad neću biti sama!”

Na počecima Pokreta, kada se subotom u dvorani Massaia u Trentu susretala s djevojkama koje će kasnije postati njezine sljedbenice, Chiara se pripremala pred Isusom u euharistiji, ponavljajući više puta: “Ti si Sve, ja sam ništa, Ti si Sve, ja sam ništa, Ti si Sve, ja sam ništa.”

Isus u euharistiji prati putovanja prvih fokolarina po cijeloj Italiji, dok su nosile Ideal putujući vlakom iz jednog grada u drugi. Gledajući crkve po raznim mjestima, zvonike koji su se vidjeli s prozora vlaka, činilo im se da upravo On, Isus u euharistiji, prati njihova putovanja, da On, prisutan u svakoj crkvi, povezuje cijelu Italiju. Chiara je govorila: Bio je naš “kavalir”, naš pratitelj.

Upravo po Isusu u euharistiji nastao je Savez jedinstva s Fokom, što je Chiari otvorilo Raj. Isus u euharistiji podržavao je Chiaru u kušnjama, u najtežim trenucima za Pokret, kada joj nitko nije davao audijenciju, jer Pokret je bio ispitivan od strane Crkve. Isus u euharistiji bio je uvijek tamo, spreman primiti je u svakom trenutku, reći joj:Na kraju, krajeva, Ja sam glava Crkve. Davao joj je mir.

I kao što je rekla Chiara:

Najvažniji trenutak dana, neusporedivo najvažniji, je kada Ti dolaziš u naše srce. To je audijencija sa Svemogućim, govorila je Chiara kada joj nitko nije davao audijenciju.