Gledati sve cvjetove

 

Ovaj tekst, uzet iz jedne od najpoznatijih stranica Chiare Lubich, postavlja u žarište novost doživljaja Boga, življenoga ne u samoći već u zajedništvu

 

 

Crkveni nauk je poput procvalog stabla koje se razvijalo kroz stoljeća. Naš Ideal daje mu novi procvat […]

Vrhunac duhovnoga života do sada je bio mistično sjedinjenje duše s Trojstvom u sebi po Isusu. Pritjelovljeni Njemu, po Njemu smo bili jedno s Trojstvom. Savršenstvo se sastojalo u intimnom, stalnom razgovoru duše s Bogom. A da bi se to postiglo, gajila se ljubav prema šutnji, sabranosti, samoći i, naravno, bijeg od stvorenja i povlačenje u unutarnju ćeliju duše.

Bila je to najveća mjera savršenstva pojedinca, koji je – sjedinjen s Bogom – pustio da se njegov Duh izlije u dušu i postajao drugi Krist.

No postati „drugi Krist“ bilo je više vjera nego iskustvo, jer život nije bio potpun niti svjetlo savršeno. Eto onda proturječnosti: znati, primjerice, da je Duh Sveti pomazanje, sreća, utjeha, svjetlo, ljubav, a u sebi kušati – usprkos prisutnosti Duha – suhoću, dosadu, tamu, nedostatak ljubavi[1].

A sve to zato što život Duha još nije bio savršeno ucijepljen […]

Nekada su duše tražile Boga u sebi.

One kao da stoje u velikom rascvjetanom vrtu, gledaju samo jedan cvijet i dive mu se. Gledaju ga s ljubavlju, u svim detaljima i kao cjelinu, ali ne promatraju druge.

Bog od nas traži da gledamo sve cvjetove jer je u svakome nazočan On i samo promatrajući sve, više ljubimo Njega od pojedinačnih cvjetova.

Bog koji je u meni, koji je oblikovao moju dušu, koji u njoj prebiva kao Trojstvo sa svecima i anđelima, prebiva i u srcu braće.

Nije razumno da Ga ljubim samo u sebi. Kad bih to činila, moja bi ljubav još uvijek imala nešto osobno, sebično: ljubila bih Boga u sebi, a ne Boga u Bogu, a savršenstvo je u ovome: Boga u Bogu koji je Jedinstvo i Trojstvo.

Tada je moja ćelija, kako kažu duše bliske Bogu a mi [bismo rekli] moje Nebo, u meni, a kao što je u meni, tako je i u duši braće. Kao što Ga ljubim u sebi, sabirući se u njemu – kad sam sama – ljubim Ga u bratu kad je on uz mene.

Onda neću ljubiti šutnju, već riječ, izgovorenu ili neizgovorenu[2], točnije komunikaciju Boga u sebi s Bogom u bratu. A ako se dva Neba susretnu, tamo je jedno jedino Trojstvo u kojemu su dvojica kao Otac i Sin, a među njima je Duh Sveti.

Da, potrebno je sabrati se uvijek i u nazočnosti brata, ali ne pobjeći od stvorenja, štoviše, valja ga uvući u svoje Nebo i sabrati se u njegovu Nebu.

A kako Trojstvo prebiva u ljudskim tijelima, u njima je Isus, Čovjek-Bog.

Među dvojicom vlada jedinstvo u kojemu smo jedno, ali ne i sâmi. U tome je čudo Trojstva i ljepota Boga koji nije sâm jer je Ljubav.

Tada će duša – nakon što je cijeloga dana dragovoljno gubila Boga u sebi kako bi se preselila u Boga u bratu (jer je jedno jednako drugome, kao što su dva cvijeta iz onoga vrta djelo istoga tvorca), i činila je to iz ljubavi prema Isusu Napuštenome koji ostavlja Boga za Boga (upravo Boga u sebi za Boga prisutnoga ili rađajućega u bratu…), vrativši se sebi ili, točnije, Bogu u sebi (jer je sâma u molitvi ili razmatranju) – osjetiti milovanje Duha Svetoga koji – budući da je Ljubav – doista je Ljubav, jer Bog ne može pregaziti svoju riječ, pa daje onomu tko je dao, daje ljubav onomu tko je ljubio.

Tako nestaje tmina i nezadovoljstvo sa suhoćom i svakom gorčinom, a ostaje samo punina radosti, obećana onima koji žive jedinstvo.

Ciklus je završen i zatvoren.

Mi moramo neprekidno stvarati te žive stanice Mističnoga tijela Kristova, a to su braća ujedinjena u njegovo ime – kako bi davali život cijelome tijelu.

Chiara Lubich

 

 

[1] Ovdje se govori o malim svakodnevnim kušnjama koje se doživljavaju na individualnom duhovnom putu, jer velike kušnje (one klasične) mislim da se mogu predvidjeti i na našem duhovnom putu. Bog ponekad dušu uvodi u takvo stanje da više ne može komunicirati s drugima, daje da se događaji tako odvijaju da ona ostane sama. A budući da je sama, ona više ne doživljava prisutnost Isusa među nama, pa trpi takve kušnje;

[2] Izraz “neizgovorena riječ” znači slušanje, šutnja koja govori;

 

 

Print Friendly, PDF & Email