Greta_Thunberg_Davos_large

 

Misao djece dar je čitavome društvu. Opće dobro će biti bliže kada se i misao djece bude prihvaćala i slušala

 

Dana 15. ožujka 2019. sjećat ćemo se po prvoj globalnoj i doista svjetskoj akciji što su je pokrenule djevojčice i dječaci kako bi mijenjali svijet. To je ključni datum za naše vrijeme. Shvatit ćemo to sve više u budućnosti. Ta bi nas novost sve trebala potaknuti da se zaustavimo i duboko razmislimo o mnogim njezinim značenjima.

 

Djetinjstvo i mladost su baština čovječanstva i Zemlje, prvo globalno opće dobro koje ima najveću vrijednost jer u sebi sadrži samu mogućnost nastavka ljudskoga života. U prvom globalnom “petku za budućnost” vidjeli smo da djevojčice i dječaci imaju i svoj pogled na svijet. Rade mnogo toga, kao odrasli i više od njih, i svojim akcijama mijenjaju i poboljšavaju svijet svaki dan. No, dječaci i djevojčice ne znaju samo raditi: oni znaju i misliti, misle drugačije od odraslih i imaju mnogo ideja, jer ne treba se postati odrasla osoba da bi se stvarno počelo razmišljati. Naša civilizacija poštuje djecu i mlade, barem na papiru općih deklaracija, ali ne zna i stoga ne cijeni njihovo razmišljanje o svijetu.

 

Ponekad na skupove pozivamo djecu i mlade da nam otpjevaju pjesmicu, prikažu koji skeč, a zatim ih ogradimo u posebne prostorije, na njihove paralelne programe. Ne uspijevamo ih pozvati i zadržati u dvorani sa svima, gdje bi njihova nazočnost bila vrlo dragocjena. Jer njihovo je stajalište vrlo bitno. Oni imaju ideje i o gospodarstvu, o politici, a još više o okolišu. Promišljaju ih i izražavaju svojim jezikom, ali ih izražavaju nakon što su o njima razmišljali. Razmišljanja djece previše su odsutna u našem današnjem vremenu, kao što su uostalom bila odsutna i u prošlim vremenima. Dvadeseto stoljeće je uvelo žensku misao u javni prostor koja je počela mijenjati svijet. U 21. stoljeću mogla bi doći do izražaja pokretačka snaga misli dječaka i djevojčica.

 

Djeca i mladi ljudi uvijek su promišljali, ali svijet što su ga oni zamišljali odrasli nisu smatrali zanimljivim, a još manje korisnim za društveni, gospodarski i politički život. I tako je ta velika baština ostala uglavnom zanemarena, zaboravljena i nedovoljno cijenjena. Da smo ozbiljno shvatili i tu drugačiju misao, imali bismo bolje društvo, ekonomiju i politiku. Bili bi pravedniji, održiviji, ljepši.

 

Način na koji dječaci i djevojčice gledaju primjerice na gospodarstvo nije način odraslih. Oni, mnogo više od nas, vide ekonomska dobra unutar odnosa. Osjetljiviji su na nejednakost, siromaštvo i okoliš, pridaju malu važnost novcu, velikodušni su. Njihova je misao konkretna i stoga živa. Primjerice, nema gladi u svijetu, nego su gladna djeca, mladi i konkretni ljudi. Njihova je misao konkretna, živa, dodiruje se.

 

Dana 15. ožujka 2019. vidjeli smo kako bi dječaci i djevojčice morali i morat će sudjelovati u javnoj raspravi o svim temama. U interakciji s političarima i ekonomistima govorit će o svojim iskustvima i izražavati svoje misli, koje će morati znati glavni političari i ekonomisti, jer će im trebati. Misao djece dar je čitavome društvu. Do sada smo to zaboravljali, a Greta, njezini prijatelji i prijateljice podsjetili su nas na to. Opće dobro će biti bliže kada se i misao djece bude prihvaćala i slušala. Misao-dječak bio je i jest posve odsutan u javnoj raspravi do 15. ožujka ove godine. Sada je došao i više ne smije otići.

 

Luigino Bruni

 

Print Friendly, PDF & Email