dieudonne-i-emerthe-gatsinga-3“Išli smo držati jedan tečaj u Gomu, u Kongo. Jedan par nam je ispričao kako su morali iznenada bježati zbog erupcije vulkana, pa je on na brzinu prodao sav namještaj, ni ne znajući da je u jednoj fotelji bila skrivena ušteđevina njegove žene! Nisu rijetki takvi nesporazumi uzrokovani nedostatkom komunikacije bračnoga para.” Supružnici Dieudonné Gatsinga, ginekolog, i Emerthe, ekonomistica, žive u Kigaliju u Ruandi. Pozvani su na izvanrednu Sinodu o obitelji kao odgovorni za mlade obitelji Pokreta fokolara u njihovoj zemlji, kao i u Burundiju, Keniji i Ugandi.

Kao mladi susreli su se u jednoj skupini zauzetoj u radikalnom življenju evanđelja, crpeći na duhovnosti Fokolara. “Usvojili smo ovaj ideal i kao par – pripovijeda Emerthe. Kad smo se vjenčali, odlučili smo da nećemo biti zatvoreni u sebe nego ćemo se darivati drugima. Od tada je prošlo 26 godina. Imamo 8 djece, od kojih smo 4 usvojili nakon genocida u Ruandi. Nije bilo lako skrbiti za 8 djece u trenutku velike društvene i ekonomske krize u našoj zemlji i sa bolnim iskustvima za sobom. No Bog nam je pomogao i sada su svi odrasli: od dvoje njih već imamo 3 unuka.”
Zajedno upravljaju jednom klinikom s dvadesetak kreveta. “Zbog naravi mojega posla – pripovijeda Dieudonné – često susrećem majke s teškim trudnoćama, koje bi željele abortirati. Iako su moji dani uvijek prepuni, osjećam da pred ovim osobama moram pronaći sve potrebno vrijeme da bi ih slušao do kraja, ohrabrio ih i pričao im o svetosti života. Kum sam mnogoj djeci koja su se rodila zahvaljujući tim mojim razgovorima.”
U njihovoj regiji brojni su problemi obitelji. Žene su dugo godina živjele u pokornosti i sada bi se željele afirmirati. “Danas i u Africi – ističe Emerthe – mnoge djevojke imaju pristup visokom obrazovanju i više ne podnose potpunu podređenost muškarcima. No muškarci još nisu spremni na ravnopravnu vezu i ne znaju kako se mirno suočiti s ovom promjenom te i dalje nastavljaju hodati na dvije razine.”
“Na susretima s mladim obiteljima – pripovijeda Dieudonné – navješćujemo im radosnu vijest kršćanskog braka. Podsjećamo ih na obećanja dana na vjenčanju, tj. da su njih dvoje jedno, da hodaju zajedno slijedeći četiri smjernice: duboka komunikacija unutar para, dijeljenje obiteljske ekonomije, zajedničko odgajanje djece, molitva u obitelji. Ovaj navještaj, prenesen kroz iskustvo evanđeoskog života, daje prostora nadi u jednoj naglašeno zajedničkoj vezi, radosnijoj za supružnike i za djecu. Sjećam se primjera jednog čovjeka koji je bez znanja žene izgradio kuću. Htio je ženi pokazati da nešto zna. Kako međusobno nisu razgovarali, ona nije znala za tu njegovu odluku, pa ga je i dalje osuđivala. Kad su otkrili ovakvu viziju braka, pomirili su se.”
Emerthe: “Raduje nas vidjeti da se oni mladi koji su svjesno prešli put vjere odlučuju za kršćanski brak, opredjeljuju se za umjereno svadbeno slavlje, obično uz podršku zajednice. U slučajevima kada se unatoč kršćanskoj pripravi ne uspiju odreći prijašnjeg načina života, nastojimo ne prekidati dobar odnos s njima. A kad se osjete spremni za sakrament, prirodno im je nanovo se uključiti u zajednicu i opet nastaviti zajednički hod.”

 

Print Friendly, PDF & Email