Komunikacija i jedinstvo

 

 

Prvi susret na temu Komunikacija i jedinstvo održan je 2. lipnja 2000. godine. Na njemu je Chiara Lubich predložila nazočnima uzor „velikoga komunikatora“, Isusa u trenutku napuštenosti, posrednika između čovječanstva i Boga. Potom je nabrojila načela komunikacije nadahnute karizmom jedinstva.

 

Nezamislivo je da će nam novo komuniciranje predložiti netko odozgor, neka međunarodna agencija ili institucija. Iznjedrit će ga život komunikatora kojima je Bog-Ljubav komunikacijski uzor i paradigma profesinalnih odnosa.

 

I upravo na Njemu nastoje crpiti oni među nama koji se bave komuniciranjem.

 

Oni su iz svoga dugogodišnjeg iskustva izvukli izvorni način komuniciranja. Izložit ćemo ga ovdje kao naš mali doprinos zajedničkom istraživanju ovih dana.

 

Prvi promišljanje: komuniciranje je vrlo važno. Težnja da u svakodnevici živimo Evanđelje, pa i samo iskustvo Riječi života, uvijek su bili i jesu nerazdvojivo povezani s komuniciranjem, s pripovijedanjem učinjenih koraka i dobivenih plodova, budući da je zakon ljubiti drugoga kao sebe. Mi smatramo da ono što ne komuniciramo gubimo. Na življenoj se Riječi užge jedno svjetlo, onome tko pripovijeda i onome tko sluša, a iskustvo se pohranjuje u vječnost. Komuniciranje je naš poziv.

 

Drugo promišljanje: da bismo komunicirali osjećamo da se trebamo poistovjetiti s onim tko sluša. (…)

 

Treće promišljanje: isticati pozitivno. Uvijek smo nastojali izvući na vidjelo što je dobro, uvjereni da je neizmjerno korisnije isticati dobro, ustrajati na dobru i na pozitivnom gledanju, nego se zaustavljati na negativnom, iako je pravovremeni govor o greškama, ograničenjima i krivnjama dužnost onih koji imaju odgovornosti.

 

I konačno: važan je čovjek, a ne mediji. Oni su samo sredstvo. Da bismo nosili jedinstvo, potrebno je nadasve ono nezaobilazno sredstvo koje je čovjek, novi čovjek, kako kaže sveti Pavao, tj. onaj koji je primio Kristovo poslanje da bude kvasac, sol i svjetlo svijeta.

 

Chiara Lubich

 

 

(Chiara Lubich, La dottrina spirituale, Mondadori 2001, p. 342-3)