Koreja: dijalog je kultura obitelji čovječanstva

 

Predsjednica Pokreta fokolara Margaret Karram i dopredsjednik Jesús Morán upravo su završili posjet Koreji, na svom prvom službenom putovanju u Aziju i Oceaniju koje će potrajati do 25. svibnja. Slijedi posjet Japanu, otocima Fidži, Australiji i Indoneziji. Donosimo kratko izvješće o događanjima u Koreji.

 

„Nauči nas, Gospodine, zajedno hoditi,

gledajući u istom smjeru,

ujedinjeni istim ciljem,

tražeći iste vrijednosti

prema Onome koji nas ljubi i čeka:

to je temelj svakog novog prijateljstva.“

 

Tom je molitvom 22. travnja otvoren susret 160 fokolarinka i fokolarina s područja istočne Azije (od kojih su neki bili povezani putem interneta). Ona dobro izražava značenje prvog službenog putovanja Margaret Karram i Jesúsa Morána u Aziju i Oceaniju.

Prva etapa je Koreja, potom će posjetiti Japan, otočje Fidži, Australiju i na kraju Indoneziju. S njima su Rita Moussallem i Antonio Salimbeni, savjetnici za te zone i suodgovorni za međureligijski dijalog Fokolara.

U Istočnoj Aziji (zona obuhvaća Koreju, Japan i geografski pojas kineskog govornog područja) Pokret fokolara je prisutan od kraja šezdesetih godina prošloga stoljeća. Redovnik otac Francesco Shim godine 1967. donio je duhovnost jedinstva u Koreju, a u Hong Kongu je prvi fokolar otvoren 1970. Oko 10.000 osoba (članova i pristalica) živi duhovnost jedinstva u ovom dijelu Azije.

 

Margaret Karram: ponovno krenuti od dijaloga

Novinarka glavnog katoličkog tjednika u Koreji Catholic Chinmoona upitala je Margaret zašto je odabrala Aziju za svoje prvo putovanje. Margaret je odgovorila: „Ovdje sam da slušam, upoznajem, učim, ali nadasve da ljubim ovaj kontinent nade. Duhovno bogatstvo ovih naroda bit će dar za sve. Osjećam da je vrlo važno u Pokretu oživjeti put dijaloga, to sredstvo u najvišem smislu za izgradnju mira, dobra koje svijet danas najviše treba.“

 

Koreja: između proturječja i nade u mir

Sa svojih gotovo 10 milijuna stanovnika, glavni grad Seul pokazuje lice nacije koja je 50 godina brzo trčala i pretvorila se u jednu od tehnološki najnaprednijih država na planetu.

„Brzina, učinkovitost i konkurentnost su prepoznatljive značajke modernog korejskog društva – objašnjava korejski novinar i fokolarin Matteo Choi – kako s ekonomskog tako i s kulturnog gledišta, ali to sa sobom nosi mnoga proturječja.“

„Ovdje se stavlja veliki naglasak na rezultate – dodaje Kil Jeong Woo, izaslanik Političkog pokreta za jedinstvo u Koreji – s visoko konkurentnim akademskim sustavom i snažnom radnom etikom. Imamo problema sa socijalnom nejednakošću, ali u tijeku su napori da se to riješi kroz društvene i političke reforme, no napreduje se sporo.“

 

Korejska crkva, most u podijeljenom društvu

Govoreći o društvenim izazovima nadbiskup Seula, mons Peter Chung Soon-taek, ističe međugeneracijske sukobe i starenje stanovništva. „U Crkvi – objašnjava on – postoji rizik da se zatvorimo u svoje zajednice. Treba se otvoriti i taj doprinos mogu dati Fokolari.“

Margaret Karram i Jesús Morán potom su se sastali s nadbiskupom Daegua mons. Taddeom Choom, s biskupom Daejeona mons. Augustinom Kimom i s biskupom Cheng-jua mons. Simonom Kimom. U društvenom i političkom ozračju snažne polarizacije između progresivnih i konzervativnih, Crkva nastoji biti most i djelovati kao lijek za sekularizaciju koja posebno pogađa mlade.

 

Dijalozi i ‘poplave’: hod je započeo

Pokret fokolara u Koreji daje svoj doprinos ekumenskom i međureligijskom dijalogu, te na različitim kulturnim područjima. Jedan je primjer događaj od 14. travnja u Seulu pod naslovom: „Dijalog postaje kultura ljudske obitelji“.

Sudjelovali su predstavnici raznih kršćanskih Crkava, raznih religija, predstavnici društvenih organizacija, potaknuti konstruktivnim duhom suradnje za društveno pomirenje i mir.

U svom govoru Margaret Karram je među ostalim rekla: „Vrlo je važno da svatko može stvoriti okruženja koja otvaraju vrata ‘dijalogu životom’, prakticirajući učenja vlastite vjere“.

Jesús Morán ih je ohrabrio da nastave zajedničkim putem: „Nije važno koliko je veliko ili maleno to što radite. Bitno je da nosi klicu novoga. A vaša svjedočanstva imaju taj pečat”.

Ravnateljica Ureda UN-a za budizam Won, Sa Young-in, rekla je da je kao djevojka sanjala o vjerskom selu u kojem bi vjernici različitih religija mogli dijeliti ljubav, milosti i milosrđe. „Ono što sam zamišljala – rekla je – čini mi se da se ovdje danas ostvaruje.“

 

GEN 2: „Hrabro i naprijed!“

U Centru Mariapoli 15. travnja okupilo se 80 mladih: 70 GEN iz Koreje, 9 iz Hong Konga i drugih povezanih iz Japana i iz kineskog govornog područja. Donijeli su Margaret i Jesusu plod rada četiri radionice o tome kako utjeloviti duhovnost jedinstva u svakodnevnom životu; o odnosima unutar i izvan Pokreta; o teškoćama u pronalaženju vlastitog ljudskog i duhovnog identiteta i o tome kako zamišljaju Pokret.

„Naš identitet je jedan“, rekla im je Margaret. Mi nismo najprije GEN, a onda postajemo nešto drugo kada odemo, na primjer, na fakultet. Dar duhovnosti koji smo primili čini nas slobodnim ljudima; daje nam hrabrosti i snage da naviještamo tko smo i u što vjerujemo, a željela bih reći i vama ono što mi je Papa rekao kad sam bila izabrana za predsjednicu: ‘Hrabro i naprijed’.”

„Nakon odlaska Chiare Lubich – kaže jedan GEN – u nekim sam trenucima osjećao nostalgiju i tamu. Danas me blizina, povjerenje i slušanje Margaret i Jesusa jako ohrabruju. Ponovno mi daju razumjeti da je Chiarina baština Božji dar prikladan za svako doba.“

 

Gradić Sklad

Margaret Karram i Jesús Morán su 16. travnja otišli na zemlju koju je Pokret dobio na dar sedamdesetak kilometara južno od Seula, kako bi se ostvario san koji je Chiara već izrazila za svog posjeta Koreji 1982.: nastanak gradića za formaciju i svjedočanstvo evanđeoskog života i duhovnosti jedinstva za ovaj dio Azije.

U nazočnosti oko 200 osoba – članova Fokolara, dobročinitelja i prijatelja koji su pridonijeli na najrazličitije načine – blagoslovljena je zemlja i ukopana Gospina medaljica.

„Njoj povjeravamo ovo Djelo – zaključila je Margaret – i molimo je da nam pomogne držati se Božjih planova koje možda ne poznajemo, ali On je veći od nas i ako mu damo svoju spremnost i velikodušnost, on će djelovati.“

 

Posjet Sungsimdangu

Sve je počelo 1956., s dvije vreće brašna za proizvodnju kruha na pari koji se prodavao ispred kolodvora u Daejeonu. Danas je Sungsimdang postao najpoznatija restoranska tvrtka u gradu i sa svojih 848 zaposlenika od 1999. godine u svakom pogledu živi u duhu Ekonomije zajedništva (EZ). Posjetili su je Margaret i Jesús, radosno susrevši Fedesa Ima i njegovu suprugu Amatu Kim, vlasnike tvrtke i volontere Pokreta. „Nisam studirao administraciju ili menadžment – kaže Fedes – već sam slijedio Chiaru“. „Nastojte činiti dobro pred svim ljudima“, taj je moto ona dala tvrtki koja dnevno opslužuje 10.000 kupaca i oduvijek je živjela dijeleći, svakodnevno donoseći kruh u više od 80 centara za socijalnu pomoć. No, ono što upada u oči su odnosi i način rada. Njihova kći Sole, voditeljica ugostiteljskog sektora, kaže: „Nama svi ljudi imaju istu vrijednost: muškarci i žene, bogati i siromašni, menadžeri i zaposlenici, dobavljači i kupci. Nastojimo postaviti osobu u središte svih naših odluka.“ Jesús Morán istaknuo je važnost utjecaja tvrtke na to područje, povlastica tvrtki koje posluju po načelima EZ, a Margaret Karram je usporedila svjedočanstvo ove tvrtke s gradićem za koji se može reći ‘dođite i vidite’. „A ovo je – rekla je – najveći lijek koji svijet čeka.“

 

Slušati, poznavati, podijeliti

Korejski dani Margaret i Jesusa intenzivni su i raznoliki. Našli su vremena i za turistički posjet drevnom mjestu Bulguksa, kako bi upoznali korijene nacionalne budističke kulture. Gledajući tisućljetne hramove, uronjene u svježu prirodu, dan im je doista postao regenerirajući!

Tu su zatim brojni susreti s članovima Pokreta na ovom golemom području, kao što je radosno poslijepodne s fokolarinima i nekoliko članova s kineskog govornog područja. Susret s 80 svećenika, redovnica i redovnika bio je iskustvo Cenakula, sa svjedočanstvima o vjernosti i autentičnom evanđeoskom životu, u povjerljivom razgovoru s Margaret i Jesusom.

 

A 23. travnja na red je došao željno iščekivani susret sa svim članovima Pokreta; bilo ih je 1200, te oko 200 povezanih putem interneta iz raznih zemalja.

Izvanredna radost spojila je narode i kulture koje bismo inače teško mogli vidjeli kako na istoj pozornici plešu, pjevaju i raduju se ljepoti i bogatstvu jedni drugih. Možda zato neki ovaj događaj nazivaju čudom i klicom društva obnovljenog jedinstvom.

 

U dijalogu Margaret Karram i Jesús Morán, zajedno sa savjetnicima Ritom i Antoniom, odgovarali su na različite teme: naum nad azijskim kontinentom, aktualnost dijaloga među religijama. Na pitanje kako ostvariti dublji odnos s Isusom u euharistiji, Jesús je objasnio da nije u pitanju ‘osjećati’ odnos s njim, nego ga živjeti, jer euharistija hrani cijelu našu osobu i čini da živimo kao tijelo, u ljubavi prema drugima.

O padu broja zvanja u Pokretu, Margaret kaže da su za mlade važni osobni odnosi i autentično svjedočanstvo odraslih. „Ako je naš život plod jedinstva s Bogom i dosljedan Evanđelju, bit će privučeni, jer se nadahnjuju na onima koji se ‘usuđuju’ živjeti za Boga, pa će tako shvatiti kamo ih On zove.

 

Na posljednje pitanje: kakvi bi trebali biti naši odnosi da bismo mogli sa svima razgovarati, Margaret Karram odgovara iskustvom:

„Ove smo godine produbili svoj molitveni život i svoju ljubav prema Bogu, ‘vertikalnu’ ljubav, mogli bismo reći, poput onih borova čije grane rastu prema gore.

Neki dan sam šetajući ugledala drvo koje mi se jako svidjelo: grane su mu bile otvorene, širile su se prema van i isprepletale s drugim drvećem.

Takvi bi trebali biti naši odnosi: naše bi ruke trebale biti uvijek otvorene i ići prema drugima; trebamo imati svoje srce širom otvoreno za radosti, tuge i živote svih ljudi koji prolaze pokraj nas”.

„Vrijeme je za Aziju“, napisala je Chiara Lubich još 1986., tijekom svog prvog putovanja u ove zemlje. Te riječi danas pokazuju svu svoju aktualnost i proročku vrijednost.

Stefania Tanesini