150521

 

Potaknuta širenjem nasilja u Svetoj Zemlji, Kolumbiji, Mianmaru i u više afričkih zemalja, predsjednica Fokolara uputila je poziv zajednicama Pokreta diljem svijeta da u središte života i djelovanja postave dijalog i molitvu, putove prema istinskom miru koje svi mogu prakticirati.

 

Sigurno nam ovih dana duboko u duši odzvanja vapaj boli koji dolazi iz mnogih dijelova svijeta, jer je mir opet u velikoj opasnosti.

 

Mislim na prosvjede koji su rezultirali nasiljem u raznim gradovima Kolumbije i traju već danima; mislim na narod Mianmara koji pati već mjesecima i gdje još uvijek nema tragova mira i slobode; mislim na razne afričke zemlje i regije uznemirene nasiljem iz više razloga, a kojemu izgleda nema kraja.

 

A što reći o situaciji koja je posljednjih dana ponovno eskalirala u Jeruzalemu, u Haifi, u pojasu Gaze i u mnogim drugim gradovima Svete Zemlje?

 

Ta me situacija duboko pogađa. Vijesti o bombardiranjima i o mrtvima čiji broj svakodnevno raste bude mi neizmjernu bol u srcu, također i zato što sam se u toj zemlji rodila i odrasla.

 

Svima vama koji izbliza proživljavate te situacije nasilja, riskirajući često i svoj život, želim reći da sam s vama više nego ikad! Prikazujem i molim svakoga dana da prestane bombardiranje i nasilje između različitih skupina, da budu pošteđeni ljudski životi i da mir ponovo postane vrhovno dobro svakoj osobi, svakome narodu i vladi.

 

Ta zemlja sa svojim dubokim ranama, ali i velikim bogatstvom koje je plod mnogih naroda što je naseljavaju, utisnula je u moju dušu sigurnost da se samo dijalogom, ponekad življenim herojski, gradi istinski mir u svakom dijelu svijeta gdje ga nema. Danas duboko u sebi osjećam kako sve trebam pozvati da ponovno otkrijemo kako smo svi braća, djeca istoga Oca. Ne dopustimo da nas obuzme mržnja ili napast da vidimo samo svoju stranu.

 

Zajedno se obvežimo da ćemo u središte našega razmišljanja, našega života, života naših zajednica i naših naroda, postaviti pomirenje i dijalog: dijalog sa svima, ne isključujući nikoga, u duhu kojega će se provoditi pravedna politika koja prihvaća i poštuje različitost.

 

Pa ipak, ima krajnje teških situacija gdje izgleda nemoguće pronaći rješenje. No mi smo već mnogo puta doživjeli da ljubav uvijek nađe pristup do srca druge osobe. S tim u vezi uvijek mi je ulijevao nadu i hrabrost zapis Chiare Lubich koji želim podijeliti s vama:

 

„Kad bi više ljudi prihvatilo patnju iz ljubavi, patnju koju ljubav traži, ona bi mogla postati najmoćnijim oruđem da se svijetu vrati njegovo najuzvišenije dostojanstvo – da se ne osjeća samo kao skupina raznih naroda postavljenih jedan pored drugoga, često u međusobnom sukobu, nego kao jedan jedini narod, jedna obitelj.“[1]

 

Živimo u nadi! Obnovimo uzajamnu ljubav među svima i pojačajmo molitvu za one koji trpe, za mrtve, za one koji nisu sigurni u sutra. Nadasve molimo Boga da čitavom čovječanstvu podari najveće dobro: dar pravednog i trajnog mira.

 

Margaret Karram

Predsjednica Pokreta fokolara

 

 

 

[1] C. Lubich, govor u organizaciji UNESCO prigodom primanja nagrade za odgoj za mir, Pariz 17. prosinca 1996.

Print Friendly, PDF & Email