7-3

 

Kako je Maria Voce živjela ulogu prve predsjednice Pokreta fokolara nakon Chiare Lubich? U intervjuu od 27. siječnja 2021. za Vatican News ona govori o aktualnosti Pokreta i njegovom velikom suglasju s papom Franjom. Donosimo opširne dijelove tog intervjua.

 

Svakako da predsjedanje tako velikom i složenom stvarnošću poput Pokreta fokolara, kojemu pripada 2 milijuna ljudi u 182 zemlje svijeta, ne može biti mali pothvat. U ovom trenutku predsjednica na odlasku je Maria Voce, rođena u pokrajini Cosenza, pravnica sa završenim studijem teologije i kanonskog prava. U razgovoru za Vatican News govori o iskustvu koje je proživjela u 12 godina na čelu Pokreta.

 

Radosti i tuge, postignuća, možda i poneki neuspjeh, ograničenja i mogućnosti: život Pokreta vjerojatno je bio sastavljen od svega toga oduvijek, stoga i posljednjih godina. Kad biste ukratko saželi njegovu sliku danas, što biste rekli?

 

Usporedila bih ga sa stablom, koje je možda izgubilo malo cvijeća i lišća, poprimilo jesenske boje, ali su mu korijeni i dalje vrlo snažni, sposobni dati životni sok i toplinu, hraniti sjeme stabla koje je već rašireno po cijelom svijetu, na svim kontinentima, stoga ga treba nastaviti hraniti i omogućiti da klija, jer ono zapravo već niče na mnogim mjestima. U ovom trenutku to stablo se čini možda u zimskom odijelu, na hladnoći, ali sjeme dozrijeva pod zemljom, a zatim cvjeta u proljeće. Čini mi se da to stablo priprema novo proljeće Djela.

 

Između pape Franje i Pokreta fokolara očigledno je veliko suglasje u smislu otvorenosti dijalogu, potrebe za izgradnjom drugačijeg svijeta. Na Papin apel za bratstvom ljudske obitelji Pokret odgovara vođenjem dijaloga s pripadnicima drugih religija, pa čak i s nevjerujućima. Kako u tom smislu vidite doprinos Pokreta?

 

Smatram to bitnim, jer je Chiari bilo važno od samog početka, sigurno zbog milosti karizme jedinstva koju je primila od Duha Svetoga. Od početka je zaista osjećala da se treba približiti svakoj osobi u duhu bratstva. Tako je i činila kad bi susrela nekoga, prije svega katolike – od monsinjora koji su je ispitivali, kao što smo vidjeli u filmu, do siromaha u Trentu – ali i osobe iz drugih Crkava, drugih religija ili osobe bez religioznog uvjerenja. U svima njima Chiara je prepoznala braću i sestre i ponašala se prema njima kao prema braći i sestrama. Tome nas je Chiara učila i to ostaje u Pokretu, u tome je izvanredna snaga. Ovih smo se dana u to osvjedočili i pripremajući Skupštinu. U prvim smo redovima imali osobe koje pripadaju Pokretu, a iz različitih su Crkava i religija, ili bez izričitog vjerskog uvjerenja, ali su dobre volje, željni svjedočiti o snazi ​​ljubavi koja može graditi odnose na svim razinama, koja može nadvladati sukobe. Zbog te se ljubavi možete susretati s pripadnicima drugih religija, do jučer možda neprijateljima, s njima razgovarati, moliti, tražiti zajedno smisao života, značenje pandemije, smisao življenja za druge, provoditi akcije solidarnosti. Vidjeli smo to u njihovim mudrim riječima, u pozornom slušanju planova Pokreta, u njihovom aktivnom sudjelovanju u pripremi Skupštine, u njihovom životu, jer su očito nadahnuti Duhom Svetim koji djeluje preko granica, preko svih prepreka. Stoga imam dojam da je to naš doprinos koji Papa osjeća i na koji može računati, ali ne samo Papa, već i cijela Crkva i cijelo čovječanstvo. Smatramo da postoji krajnja potreba za tim bratstvom i da Pokret ima osobitu milost da ga gradi, upravo po karizmi jedinstva koju nam je ostavila Chiara.

 

Glede odnosa, nedavno ste rekli nešto vrlo snažno. Razumjeli ste da je Pokretu fokolara potreban zaokret – da shvati kako Bog nije samo ljubav već i Trojstvo…

Bog je svakako Trojstvo, što znači da je Bog sam u sebi odnos. To znači da svi oni koji traže Boga moraju graditi odnose kako bi ga pronašli. A ne vjerujem da postoji netko tko ne traži Boga. Može tražiti istinu – Bog je također istina, može tražiti ljepotu, ali Bog je i ljepota, tražit će dobrotu u svijetu, ali Bog je i dobrota. Bog je sve što bilo koje ljudsko biće može tražiti i naći, ako gradi odnose. Mislim da to svi mogu, jer svi su stvoreni na sliku Božju, stoga na sliku trojstvenog Boga.

 

Po Statutu Djelo Marijino uvijek će imati ženu za predsjednicu. Mislim da je Pokret jedna od rijetkih stvarnosti gdje biti žena znači prednost, moglo bi se reći. Ali to je također dobar znak za civilno društvo, za Crkvu…

 

Moram reći da me malo zbunjuje ta riječ “prednost” jer, istinu govoreći, biti na čelu Pokreta poput našega uistinu znači biti prvi u služenju, prvi u umnažanju djela ljubavi, prvi u prihvaćanju svakog izazova i njegovu prevladavanju uz Božju pomoć i pomoć braće. Dakle, u određenom smislu to može biti prednost, obzirom na mogućnost da budeš biran, ali ne mislim da to živimo u takvom duhu, ne čini mi se da fokolarine, jedine koje tome mogu težiti, da tako kažemo, to doživljavaju na takav način, već u duhu ljubavi i služenja Chiarinom djelu. Svi osjećaju da moraju služiti ljubavlju kojom ga je Chiara ljubila, vodila i služila. A zatim, mislim da je to i svjedočanstvo jednakosti, dubokog bratstva, jednakog dostojanstva koje nadilazi razlike u spolu, koje je Bog unio u svijet kad je stvorio čovjeka na svoju sliku, stvarajući muškarca i ženu. Stoga ujedinjeni u toj komplementarnosti koja mora poštivati različitost te istaknuti oboje u njihovoj sposobnosti darivanja, koja će zasigurno biti raznolika, jer Bog je stvorio dva različita bića, stvorena da budu zajedno i tako tvore čovječanstvo na Njegovu sliku i priliku. U tom smislu, mislim da je to znak napretka, nešto što se sve više pojavljuje i u Crkvi i u društvu. Mislim da to nije ništa drugo nego sve jasnija objava marijanskog profila Crkve, koji Mariju promatra kao ženu, majku, ali i kraljicu, a zajedno sa Sinom i kao utemeljiteljicu Crkve na Kalvariji, suotkupiteljicu čovječanstva, načelo jedinstva za sve. U tom smislu, mislim da je to privilegija kojom se Pokret može pohvaliti i koji Crkvi i svijetu može ponuditi kao primjer i, na određeni način, kao presedan.

 

Što bi Maria Voce danas poželjela Djelu Marijinu za budućnost?

 

Kao i Chiara, Djelu želim veliku vjernost evanđelju, vjernost koja može doseći herojstvo, jer je konkretna vjernost življenju evanđelja. Djelu koje nastavlja svoje putovanje, poželjela bih vjernost onoj riječi evanđelja koju je Bog htio izgovoriti slanjem ove karizme, a to je riječ “jedinstvo”, dakle vjernost jedinstvu koje mora biti potpuno, sposobno ostvariti odnose koji se žive u Trojstvu, kako bi svjedočili svijetu da Bog postoji, da i po Djelu može nastaviti širiti još više bratstvo u Crkvi i u svijetu, pridonoseći ostvarenju Isusove molitve: “Oče, da svi budu jedno”.

 

Adriana Masotti

 

Izvorni tekst

 

 

Print Friendly, PDF & Email